piše: Irena Rašović, novinarka
Podgorica, 18. januara–Pod pritiskom različitih interesa, novinarstvo sve češće trpi i posljedice tabloidnog pristupa i senzacionalizma.
Umjesto suštinskih tema, bavimo se bojom ili krojem nečijeg sakoa zadovoljavajući najprizemniju malograđansku znatiželju, jureći klik više na društvenim mrežama. Da modni stil javnih ličnosti igra važnu ulogu u životu i politici i da se o tome, posebno u zapadnim medijima, odavno polemiše – nije sporno, ali ni to da se takva kritika uglavnom vezuje za žene i da njihove profesionalne zasluge često stavlja u drugi plan. I mi postajemo žrtva sličnih stereotipa. Analiza načina oblačenja i fizičkog izgleda javnih ličnosti, te izvlačenje zaključaka na osnovu toga, sve je prisutnije i u našim medijima, pritom otvarajući pitanja: jesu li te informacije zaista značajne za širu javnost, je li im mjesto u informativnom novinarstvu, da li, pored povećanja čitanosti, vode do diskreditovanja pojedinaca, te gdje je granica izmedju profesionalnog izvještavanja i podilaženja ukusu javnosti.
Centar za ženska prava nije prećutao posljednje medijske objave o odjevnim kombinacijama i stilu ministarki u novoj Vladi. Stavljanje u prvi plan fizički izgled i način njihovog oblačenja vide kao vrstu “ad hominem” napada, koji članice Vlade nepotrebno izlaže objektifikaciji i neumjesnim komentarima sa elementima seksizma i mizoginije.
Maja Raičević, izvršna direktorica organizacije, upozorava da su tekstovi takvog sadržaja dodatno problematični sa stanovišta položaja žena na javnim funkcijama.
“Žene koje djeluju u javnom i političkom životu Crne Gore su, za razliku od svojih muških kolega, mnogo češće izložene pažnji javnosti gdje se njihovo javno djelovanje ne cijeni na temelju kvaliteta rezultata njihovog rada, već kroz prizmu rodnih stereotipa kojima se nameće način na koji žena treba da izgleda, i u kom životnom dobu, a koje za rezultat imaju relativizaciju značaja stručnosti i profesionalnih kvalifikacija žena za obavljanje visokih državničkih funkcija”, navodi ona.
Iako je pravo na privatnost obrnuto srazmjerno značaju javne funkcije koju pojedinac obavlja, ljudsko dostojanstvo je nužno poštovati prije svega, jasan je novinarski kodeks. Ovakvim izvještavanjem krše se upravo ta načela, nema dilemu Raičevićeva.
“Komentarisanje fizičkog stanja predstavlja kršenje osnovnih načela etičkih standarda novinarskog izvještavanja sadržanih u Kodeksu novinara/novinarki Crne Gore, u kojem se navodi da fizičko stanje pripada sferi privatnosti, kao i da novinar/novinarka moraju izbjegavati pominjanje fizičkog stanja, osim ako je to neophodno za potpunu informaciju u interesu javnosti, što ovdje, složićete se, nije slučaj”, smatra ona.
Oblačenje javnih ličnosti može biti interesantna tema za medijsku obradu, mišljenja je Duško Vuković, dugogodišnji analitičar medija. Pritom su važna tri pitanja: za koju publiku se to radi, iz koje perspektive se o tome piše i šta se time želi postići.
“To može biti zanimljiva i relevantna tema za neke specijalizovane časopise, modne, recimo, ili časopise koji se na popularan način bave sociološkim aspektima uticaja elita na stilove života, itd. Mogu to, naravno, biti i specijalizovane emisije ili rubrike u dnevnoj i nedjeljnoj štampi, na portalima. Takav pristup sugeriše i perspektivu, koja ne bi smjela da podilazi “gladi” publike za senzacionalizmom i tračem”, ukazuje Vuković.
Novinarska pravila su jasna: zadiranje medija u privatni život, pa i fizički izgled opravdano je onda kada preteže javni interes. Takvo zadiranje treba da bude proporcionalno i da ne ide dalje od onoga što je neophodno da bi se zadovoljio legitimni interes javnosti. Političari, kao javne ličnosti, moraju da očekuju niži stepen zaštite svoje ličnosti, jer bi za slobodu izražavanja bilo fatalno da oni, u ime zaštite svojih prava, mogu da cenzurišu štampu ili javnu debatu. Medjutim, Evropske konvencije i propisi Savjeta Evrope propisuju da se informacije o stilu života javnih ličnosti mogu otkrivati samo ukoliko uvjerljivo demonstriraju da to za šta se pojedinci izdaju ne odgovara realnosti. To se odnosi na situacije u kojima izjave javnih ličnosti ne odgovaraju njihovim postupcima, ponašanje u ličnom ili porodičnom životu nije u skladu sa javnim statusom, ili ukoliko njihov životni stil ne odgovara zvaničnim prihodima.
I Duško Vuković smatra da je, iz perspektive prava javnosti da zna, javno propitivanje o oblačenju javnih ličnosti, političara pogotovo, opravdano, ukoliko ono nije u skladu sa njihovim socijalnim statusom.
“Ako se neko oblači u ‘svilu i kadifu’ iz nekih ekskluzivnih butika, a njegova legalna primanja su nedovoljna za to, onda se o životnom stilu takvih javnih osoba itekako treba govoriti u medijima. Takođe, ako neka od javnih ličnosti zagovara vrlinu skromnosti, a njegov stil oblačenja odudara od toga, obaveza je medija da na to ukažu”, kaže Vuković.
“Posljednji filter za procjenu je odgovor na pitanje – šta se pisanjem o oblačenju javnih ličnosti želi postići? Ako u tom odgovoru ništa ne upućuje na neki aspekt javnog interesa, onda imamo posla sa površnim pristupima koji sa manje ili više uspjeha podilaze ukusu čaršije i njenoj potrebi da ogovara javne ličnosti”, zaključuje Vuković.
Sličan stav imaju i u Udruženju profesionalnih novinara Crne Gore. “Opravdano interesovanje javnosti za način odijevanja javnih funkcionera postoji ako oni ili članovi njihove porodice nose skupocjene stvari koje ne bi mogli kupiti na osnovu zakonski stečenih prihoda, pa bi se moglo sumnjati u korupciju ili nezakonito stečenu imovinu, kaže Mila Radulović, izvršna direktorica Društva profesionalnih novinara Crne Gore.
Prilično čestu pojavu da mediji komentarišu izgled i garderobu funkcionerki, stavljajući u drugi plan njihovo znanje, umješnost ili uspjeh, smatraju seksističkim pristupom koji je još jedan udarac novinarstvu.
“Novinarstvo je nažalost ugroženo time što se mediji ne vode javnim interesom u odabiru tema, već senzacionalizmom i klikovima, dodvoravanjem moćnicima. Pisanje o nečijem izgledu, čupkama i šarenim sakoima, samo je povlađivanje interesovanju javnosti, umjesto da se ona usmjerava na suštinske teme od društvenog značaja”, kaže Radulovićeva.
Koja god tema da je u pitanju novinari moraju poštovati univerzalna pravila. Čista radoznalost i senzacionalizam ne mogu opravdati povredu prava na poštovanje privatnosti, u čiju sferu spada i komentarisanje fizičkog izgleda. U procjeni da li postoji interes javnosti koji opravdava miješanje u to, fokus mora biti na objavljivanje u interesu, a ne zbog interesovanja javnosti.
Ovaj članak je dio projekta koji Institut za medije spovodi uz podršku britanskog Ministarstva vanjskih poslova, posredstvom Britanske ambasade u Podgorici I Nacionalnog fonda za demokratiju iz SAD-a. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije I autora I ni na koji način ne odražavaju stavove donatora.
