Vlada Crne Gore je usvojila pregovaračku platformu sa ponuđačima koji su se javili na javni poziv za dodjelu ugovora o koncesiji za proizvodnju ugljovodonika u podmorju kod Ulcinja. Radi se o šest kompanija koje su dostavile tri ponude: „Maraton oil“ (SAD) i OMV (Austrija), „Eni“ (Italija) „Novatek“ (Rusija), „Enerdžin“ (Grčka) i „Mediteran oil“ (Velika Britanija).
Sve navedene kompanije imaju godišnji profit od više od deset milijardi dolara!
Javnim pozivom precizirano je da izvršna vlast zadržava pravo da pregovara o uslovima s ponuđačima o površini na koju se odnosi ugovor, a posle završetka pregovora, koji će trajati najduže do kraja februara, Vladi će biti dostavljen izvještaj o tenderskom postupku s predlogom ugovora i odluke o dodjeli koncesija. Konačnu odluku donosi Skupština Crne Gore.
Tender je objavljen 7. avgusta 2013. i obuhvata 13 blokova u jadranskom podmorju kod Ulcinja, a naredni mjeseci i godine odagnaće dilemu da li će Crna Gora postati „mali Kuvajt“.
„Crogorski geološki potencijali nisu isti kao u toj dalekoj zemlji, a i mala je vjerovatnoća da se u njenom podmorju kod Ulcinja nalaze ogromna ležišta nafte i gasa“, rekao je za „Novosti“ Vladan Dubljević iz Ministarstva ekonomije.
Pretpostavke su da bi prva veća zarada trebalo da „legne“ tek za tri godine. Ali, i do tada će evri „curiti“, pošto su prilikom dostavljanja ponude naftne kompanije bile obavezne da uplate po 35.000, dok je nadoknada po kvadratnom kilometru 300 evra.
Crna Gora se nada profitu i od nadoknade za ponuđene „blokove“ od oko milion evra godišnje, ali je sve to malo u odnosu na ono što potencijalno očekuju kada krene proizvodnja.
„Ništa do sada nije istraženo u tolikoj mjeri da bismo sa sigurnošću mogli da kažemo kolike su tamo količine nafte i gasa. Bilo je u prošlosti nekih istraživanja koja, takođe, nisu dala odgovor na to pitanje. Imamo nagovještaje da bi na tom prostoru mogle da se nađu izvjesne rezerve ugljovodonika. Odgovor će dati kompanije koje preuzmu posao“, pojasnio je Dubljević.
Vlada je izmijenila odluku o određivanju blokova u tom podmorju izuzimanjem iz mape dijela ove teritorije. Razlog je prilagođavanje međunarodnom protokolu o privremenom režimu uz granicu s Hrvatskom iz 2002.
„Imajući u vidu da su oni početkom aprila u zvaničnoj mapi prikazali blokove za istraživačke i eksploatacione ugovore u području koje smatramo spornim (površine oko 1.800 kvadratnih kilometara) i označili kao svoj epikontinentalni pojas, kao i to da dvije države nijesu razgovarale iako smo to zahtijevali, donošenjem ovakve odluke Crna Gora štiti svoje interese u morskom području“ saopštila je Vlada.
Svjetska statistika pokazuje kako su od deset pokušaja pronalaženja rezervi nafte i gasa, svega tri-četiri uspješne. Da bi neka kompanija ušla u posao (istraživanje, bušenje), mora da obezbijedi između 100 i 200 miliona evra, u zavisnosti od veličine područja, dubine bušenja i drugih faktora.
