U osnovnoj školi u Ulcinju nastava se u sva četiri razreda izvodila na srpskom i albanskom jeziku. Školske 1907/1908. godine otvoreno je žensko odjeljenje, a 1910/1911. godine postojala je ženska osnovna škola sa četiri razreda.
Ulcinjski Albanci-muslimani su posebno izbjegavali da šalju svoju žensku djecu u školu, pa su zbog toga roditelji često bili kažnjavani.
O stepenu pismenosti stanovništva govore statistički podaci iz 1911. godine. Tada je u Ulcinju na 100 muškaraca bilo 35, a na 100 žena samo 9 pismenih. Ovi podaci nijesu uzimali u obzir pismenost muslimana stečenu u mejtepima.
