Morska trava (Posidonia oceanica), u narodu poznata kao murava, ugrožena je u našem moru na nekoliko načina, najviše u priobalnom dijelu gdje se izlivaju neprečišćene otpadne vode – kazala je “Pobjedi” naučna saradnica u kotorskom Institutu za biologiju mora, dr Vesna Mačić.
Prema njenim riječima, radi se o izuzetno korisnoj i za morski podvodni sistem neophodnoj biljci koja po metru kvadratnom proizvodi više kiseonika od prašuma Amazonije.
Stanište
Posidonija je jedna od najpoznatijih morskih trava u Sredozemnom moru. Ona stvara velike podvodne livade koje predstavljaju zaštićeno stanište prema EU Direktivi o staništima i mnogim nacionalnim zakonima zemalja Mediterana.
Ova endemska biljka Sredozemlja trpi razne pritiske prouzrokovane infrastrukturnim radovima na obali, sidrenjem brodova, kočarenjem, ali i nelegalnim ribolovom, prvenstveno dinamitom.
– Njena je ogromna uloga kao primarnog producenta, graditelja staništa, čuva obalu od erozije i pruža utočište za ribe jer u njenim livadama odrastaju neke juvenilne forme gdje se skrivaju od predatora – kazala je Mačić.
Kako je precizirala, nevladina organizacija Grin home, je u okviru projekta ,,Podrška lokalnim zajednicama u promociji i zaštiti budućeg zaštićenog područja u moru – Katič“ tokom ljeta sprovela monitoring posidonije u tom dijelu mora.
– Rezulatiti nijesu najbolji jer ukazuju na povlačenje livada u najdubljim djelovima gdje je livada i najosjetljivija – kazala je Mačić.
Ona naglašava da su najugroženija mjesta u blizini većih naselja, dok je u područjima ispred neizgrađene obale, posidonija, uglavnom, u dobrom stanju.
– Problem je što se teško obnavlja. Njeni rizomi rastu veoma sporo tj. oko jedan do dva centimetra za godinu, tako da su potrebne decenije za obnovu naselja od samo nekoliko metara. Osim toga naselja posidonije koja su oštećena postaju podložnija daljoj degradaciji. Na primjer, kada se zbog sidrenja isčupa dio biljke i prave se rupe u livadi, daljim radom talasa i erozijom podloge ove rupe se mogu povećati i izazvati veće degradacije livade – kazala je Mačić.
Uništenje
Osim fizičkog uništenja, kao što je čupanjem sidrima jahti ili zatrpavanjem zbog nasipanja obale, prema riječima Mačić, na livade posidonije najviše utiče smanjenje prozirnosti morske vode i izlivanje otpadnih voda.
– Ovo dovodi do prenamnožavanja planktona i zamućenja vode što otežava prodiranje svjetlosti do listova posidonije. Takođe, planktonski organizmi su kratkoživeći pa padaju na morsko dno, tj. na listove posidonije i tu dodatno smanjuju prodiranje sunčeve svjetlosti do organela u listu koje vrše fotosintezu – kazala je Mačić.
Raspadanje organske materije, kako navodi, troši i veće količine kiseonika koji tako u pridnenim slojevima može biti u deficitu.
– Kako je proces fotosinteze smanjen (zbog manje svjetlosti) onda se okolina manje obogaćuje kiseonikom koji se oslobađa u procesu fotosinteze. To povećava disbalans kiseonika u pridnenim slojevima, a time i remeti normalan opstanak svih drugih organizama – pojašnjava Mačić.
Na vrijeme
Ona naglašava da smanjenje gustine naselja posidonije ukazuje na negativne posljedice.
– Trebalo bi što prije raditi na otklanjanju tih uzroka jer je kasnije upitno koliko se stanje može popraviti. Zbog sporog rasta posidonije jednom uništene livade se praktično mogu samo djelimično obnoviti u životnom vijeku čovjeka – kazala je Mačić.
Posljedice su, dodaje ona, manja produkcija primarne organske materije i manje pružanje usluga ekosistemu.
– Važno je napomenuti da usluge ekosistema nijesu samo važne za npr. ekonomski važne vrste riba i drugih morskih organizama već i za čovjeka. Livade posidonije svojim isprepletanim rizomima učvršćuju morsko dno i obalu čuvaju od erozije, a takođe skladište značajne količine ugljen dioksida koji je jedan od faktora važnih za klimatske promjene.
– Prema tome, livade posidonije treba čuvati jer imaju nebrojeno mnogo funkcija – poručila je Mačić.
Stanje u zalivu
Kako je istakla Mačić zamućenost mora koja se i preko Google earth mogla pratiti od Kumbora do Meljina predstavlja opasnost po opstanak posidonije.
– Zbog smanjenja prozirnosti vode, ta trava ne može da vrši fotosintezu, pa je tako osuđena na izumiranje – tvrdi Mačić. (Nada Kovačević, Pobjeda)
