Sve pratimo, s posebnom emocijom i ljubavlju čitamo do poslednjeg slova i zareza svaki tekst, komentar i naslov.
Počastvovani smo, sretni, radosni i ponosni. Ne bismo ovaj osjećaj zamjenili sa ničim na ovom svijetu.
U ovom ugodnom i lijepom momentu za sve nas, želimo staviti ruku na grudi i ponoviti nešto što ističemo od prvog dana pokretanja i nastanka ove jedinstvene i posebne priče. Svi učesnici dosadašnjih izdanja sportskih susreta u Ulcinju su nam svjedoci da govorimo istinu.
Mundijal prijateljstva nije jedan čovjek, kandidat za priznanje, kada je Mundijal prijateljstva u pitanju, ne može biti Pavle Pepđonović.
Mundijal prijateljstva nije Pavle Pepđonović. Ova misija je plod jednog neopisivog zajedništva od prvog dana nastanka i pokretanja. Kao i kod svih dosadašnjih brojnih priznanja koja su dodijeljena Mundijalu prijateljstva u Crnoj Gori i regionu, Pavle Pepđonović ih ima pravo primiti i podići u ime cijele zajednice ali ne u svoje lično ime.
Da se vratim na početak i nastanak cijele priče.
Ne postoji u Ulcinju pojedinac, porodica, penzioner, ugostitelj, hotelijer, ribar, taksista, turistički poslenik, privrednik, vjerska zajednica, dijaspora, lokalni sportski klub, umjetnik, muzičar i ansabl koji nije s neopisivim motivom pružio ruku podrške i dao srce za ovu ideju. Jednostavno nismo uspjeli u punom kapacitetu uključiti sve koji su željeli da učestvuju i daju doprinos u organizaciji. Odredjene porodice koje gazduju smještajnim kapacitetima prolongirali su termine za porodična putovanja i odmore kako bi se stavili na raspolaganje organizaciji Mundijala.
Posebna priča su naše majke, supruge, sestre, snahe, nevjeste, to su heroji ove misije kojih nema u prvim redovima kada je promocija u pitanju. One se ne nameću a daju takvu podršku, ljubav i energiju da se to riječima nemože opisati. Na svakom Mundijalu naše majke, sestre, nevjeste i snahe pripreme nacionalnu trpezu na Starom gradu za preko hiljadu gostiju.
Sva ova podrška, energija i ljubav napravili ovakav format od ovog dogadjaja o kome se danas priča diljem Evrope i svijeta.
Odmah nakon premijernog prvog izdanja Mundijala u Ulcinju, samoinicijativno je stizala podrška sa svih adresa u Crnoj Gori. Svi su prepoznali i osjetili ljubav i energiju koja je pokrenuta u drevnom Ulcinju. Jednostavno svi su željeli biti dio ove priče, to se vidjelo i osjetilo u očima ljudi. Naše pogonsko gorivo je ljubav, ono nas nosi i pokreće, nismo bili ni svjesni tog momenta, to je bio trenutak koji je sve pokrenuo.
Sportsko – životna misija nas je učinila boljima, otvorila nas je i povezala, sagradili smo mostove prijateljstva. Takvo zajedništvo dalo nam je energiju i snagu da nemoguće pretvaramo u moguće, vjerovali smo u snove i bajku, na kraju, dogodilo se.
Mundijal prijateljstva je mnogo više od manifestacije, mnogo više od sporta, to je dogadjaj koji u budućnosti treba da dobije status manifestacije od državnog značaja.
U ime svih nas, u ime Mundijala prijateljstva:
Hvala Udruženju sportskih novinara Crne Gore na kandidaturi za najviše državno priznanje – “Trinaestojulsku nagradu”!
Hvala medijima i novinarima iz Crne Gore i cijelog regiona koji su prepoznali značaj ove kandidature i pružili joj podršku.
Hvala sportistima, sportskim radnicima, sportskim klubovima, federacijama i komitetima na podršci, promociji, pozitivnoj energiji i ljubavi.
Cijela nacija reprezentacija – Samo nam je ljubav potrebna ❤️!
Srećna ti slava voljeni grade, ponosna budi Crna Goro!
Grlimo vas, ljubimo, volimo i poštujemo.
One Response
Pavle tebi treba UEFA i FIFA dati nagradu jer ti si napravio u ovim ludim vremenima nešto veličanstveno.