Tri sedmice nakon požara u subotu sam bio na Bijeloj gori. Želio sam da se na licu mjesta uvjerim u posljedice, jer taj teren dosta dobro poznajem još iz dječačkih dana.
Na sreću, stanje je bolje nego što sam mislio, ali će trebati godine, (pa i decenije!) kako bi se sanirale posljedice požara koji je prijetio da preraste u katastrofu.
Istina je takođe da je na mnogim mjestima “spržena zemlja”, pa se sada sa vrha ovog brda pruža bolji pogled na Veliku plažu, Adu i Solanu, i sve tako do rta Rodoni i Otrantskih vrata.
Da je vrijeme komunizma, već bi se pokrenule akcije za ponovno pošumljavanje. U ovo doba konzumerizma i pohlepe, ne vjerujem. A bilo bi to divno, jer Bijela gora, sa svojim zelenilom, predstavlja plućno krilo grada Ulcinja.
