Ulcinj je grad bogate kulturne baštine, prirodnih ljepota i izuzetne gastronomske ponude. Cijelo ovo područje predstavlja idealnu destinaciju za sve istinske ljubitelje putovanja u potrazi za jedinstvenim doživljajima u izvornom ambijentu.
No, od turizma se živi dva do tri mjeseca, a od poljoprivrede cijele godine. Sezonu treba iskoristiti da se dodatno prodaju agrumi, prije svega ulje, koje se ovdje proizvodi. Nigdje na Jadranu ne postoji takav kompleks od 86 hiljada starih stabala maslina. Zato oleoturizam mora biti nova niša turističke ponude Ulcinja.
Inače, velike su mogućnosti za razvoj poljoprivrede u Ulcinju, posebno ukoliko država obezbijedi dodatna sredstva.
Cijene hrane su u stalnom porastu i to je ključni razlog što se sve više žitelja ove opštine vraća agraru. Kako i ne bi: analiza koju su prije više od 40 godina uradili eksperti Svjetske poljoprivredne organizacije (FAO), sa sjedištem u Rimu, pokazali su da plodno Ulcinjsko polje sa zaleđem može proizvoditi ekološki zdrave hrane koja bi mogla podmirivati potrebe oko 350 hiljada ljudi, ili više od polovine stanovništva Crne Gore! U Ulcinju je preko 60 odsto obradivog zemljišta na Crnogorskom primorju.
Jedan od najboljih poznavalaca problematike agrara u ovoj opštini Dželal Hodžić kaže da mlade ljude trebalo slati na specijalističke studije za mediteranske kulture u Italiji.
Upravo bi od te zemlje moglo zaista mnogo da se nauči ne samo u tehnici proizvodnje, već i u pristupu tržištu. Iskustvo Italije pokazuje da je zadrugarstvo temelj opstanka te izuzetno ranjive ekonomske grane dodatno pritisnute konkurencijom, visokim troškovima radne snage i diktatom velikih trgovačkih lanaca.
On tvrdi da su samo one zemlje koje imaju dovoljno energije i hrane u današnjem svijetu istinski nezavisne.
Koliko Evropljani cijene kvalitetno maslinovo ulje najbolje pokazuje prosjek potrošnje po glavi stanovnika. Svaki Grk potroši oko 20 litara ulja godišnje, Italijan i Španac po 11 litara, a Portugalac 7,5. Kod nas je potrošnja manja od jednog litra, prema podacima koji se mogu pronaći na stranicama Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Dio te potrošnje otpada na uvozna ulja, jer svojom proizvodnjom ne pokrivamo ni vlastite potrebe.
Možda bi situacija bila drugačija kada bismo turizam povezali s hiljadugodišnjom tradicijom uzgajanja maslina, pokušali razviti neke inovativne turističke prakse na tradiciji proizvodnje maslinovog ulja i domaće masline. Oko 95 odsto stabala maslina u Crnoj Gori pripada poljoprivrednim gazdinstvima, pa bi maslinarski turizam mogao i trebao biti važan kotačić u razvoju održivog turizma u ovoj državi.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta Maslinarski turizam – nova niša turističke ponude, promocije i održivog razvoja Ulcinja, koji finansira Ministarstvo kulture i medija, iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove Ministarstva.
