Nakon više od četiri decenije, uvala Valdanos je vraćena stvarnim vlasnicima. Pokazalo je da je to bilo prije svega pitanje političke volje. Sada preostaje da se masline revatilizuju, a uvala zaštiti. Od svih koji bi da degradiraju taj prekrasan prostor.
– Ima nade za Crnu Goru! Sada je prirodno očekivati da se ovo ekonomsko, ekološko, kulturno i istorijsko blago, unikatna pejsažna cjelina, neće devastirati kao puno sličnih bisera pod starom vlašću. Očekujem od nove vlasti da primjeni postojeće zakone i hitno, kroz multidisciplinarni pristup, uklopi postojeće objekte, osmisli način gazdovanja i valorizaciju u skladu sa odgovornim razvojem, zabrani svaku dalju devastaciju i sačuva za buduća pokoljenja ovaj biser prirode”, kaže građanski aktivista i lider Grupe za Valdanos Džemal Perović.
On tvrdi da je nakon četiri decenije uporne borbe ostvarena “pobjeda vrijednosti nad pohlepom koja treba da bude nauk svakoj vlasti, svakom građaninu i vlasniku, da postoji pravda i da je ona dostižna”.
U skladu s tim on je sa predsjednicom Društva “Dr Martin Šnajder Jakobi Asociation”, ekološkom aktivistkinjom Zenepom Lika već predao predsjedniku Opštine Ulcinj Aleksandru Daboviću Inicijativu o privremenoj zaštiti ulcinjske Maslinade i uvale Valdanos, a koja je, kako navode, naišla na podršku i gradonačelnika i Agencije za zaštitu životne sredine.
Da je praktično sve što se tiče Valdanosa u domenu političke volje pokazuje činjenica da je ta institucija praktično ostala nijema kada joj je prije 10 godina upućen na razmatranje zahtjev grupe nezavisnih intelektualaca da Valdanos postane Međunarodni ekološki centar.
Kao, uostalom, i sve druge državne institucije, koje nijesu smjele da se suprotstave štetočinskom naumu tadašnje vlasti o privatizaciji i betonizaciji te predivne uvale. Desetljećima su varani vlasnici maslina kojima su one prevarno oduzete 1978. godine da bi se tu navodno pravila vojno-pomorska luka, brutalno su gažene sve zakonske odredbe, formirane tenderske komisije, čak nađen i nekakav investitor, famozni Cubus lux, a stoljetne masline i taj prostor propadao. Na sve molbe, zahtjeve i proteste Ulcinjana, vlast je ostala nijema odlučna da, kako je samo ona to znala, protivno volji mještana i njihovih političkih predstavnika, valorizuje Valdanos.
“Bila je to otvorena diskriminacija, koja je, na sreću, novom odlučnošću konačno prekinuta. Jer, držati u žici oko 18.000 stoljetnih maslina je suludo. Bio je to pravi ekocid. Zato je jedinstvena odluka svih prisutnih poslanika u državnom parlamentu, najveća pobjeda Crne Gore nakon 30. avgusta“, ocjenjuje predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA Omer Bajraktari.
Odlukom o vraćanju imovine su svakako najzadovoljniji raniji vlasnici. “Žao mi je samo što ovaj dan nijesu dočekali moji roditelji. Jer, otac nikada nije sumnjao da će doći taj dan kada će nam se one vratiti. Svi smo mi bili vezani za ove masline, one su nas othranile“, kaže maslinar i član Odbora za vraćanje maslina u Valdanosu Džemal Hadžibeti.
Inače, sedmina maslina u toj uvali, oko 2.400 stabala ukupno, ima status zavještanja, odnosno vakufa, jer pripadaju vjerskim zajednicama – islamskoj, pravoslavnoj i katoličkoj.
A višedecenijska nebriga ostavila je katastrofalne posljedice na maslinadu.
“Prema elaboratu koji je uradio Biotehnički fakultet iz Podgorice, taj prostor je potpuno zapušten, obrastao samoniklim rastinjem i da podsjeća na prašumu”, kaže maslinar i ekonomista Basrija Derviši.
Prema njegovim riječima, u Valdanosu se osušilo oko 1.500 stabala, oko 4.500 treba regenerisati, a ostalih 12.000 stabala rigorozno se mora podmladiti rezidbom. “Za kompletnu revitalizaciju potrebno je između milion i po do dva miliona eura. Do punog roda, od momenta revitalizacije, može doći tek za sedam godina. Da bi se vratila uložena sredstva treba još najmanje toliko”, dodaje on.
Hadžibeti i Derviši, kao i predsjednik Odbora za vraćanje Maslinade Luka-Batko Đakonović, ističu da je i na ovom slučaju potvrđena istorijska istina, odnosno da je maslina kao majka: uvijek vas primi, kada god joj se vratite.
Inače, Zakonom o maslinarstvu Crne Gore iz 1992. godine, maslinjak u Valdanosu stavljen je pod posebnu zaštitu države, dok se u Zakonu o maslinarstvu iz 2014. godine ističe da „Maslinada Valdanos u Opštini Ulcinj, Stara maslina u Baru i Velja maslina u Budvi uživaju zaštitu u skladu sa programom posebne zaštite masline koji donosi Ministarstvo održivog razvoja i turizma”.
No, Perović smatra da nakon što je na nekim djelovima ulcinjske Maslinade krenula gradnja čvrstih objekata nužno da čitava uvala Valdanos, kao jedinstveni ekosistem, bude stavljena pod veći stepen zaštite. “Najbolje bi bilo da to bude spomenik prirode ili park prirode. Da u tu uvalu mira, kako su je zvali mornari, konačno bude vraćen mir“, zaključuje on. (Monitor, Mustafa CANKA)
