Grad koji ima više političkih partija nego uspješnih firmi nije u stanju da stvori dobar sistem koji bi obezbjedio racionalno i efikasno upravljanje. Ako se još zna da se pomno osluškuju direktive iz Podgorice, slika postaje potpunija. Ovdje je, dakle, politika postala najprofitabilniji biznis i ona nije u funkciji stvaranja novih vrijednosti, već raspodjele imetka. Imetka koje su stvorile prethodne generacije. On je postao partijski plijen.
Zato se ne treba čuditi što mi, na primjer, plaćamo dva puta skuplju vodu nego građani Podgorice, što su toliko visoke takse za privrednike ili što za vađenje jednog izvoda iz matične knjige rođenih treba platiti nekoliko puta skuplje nego u Baru!? Ili što Skupština ne razmatraju zakonske inicijative građana, odnosno ne odlučuje o ključnim pitanjima opštine. Bez takvog miljea politika ne bi bila jedina profitabilna djelatnost. Zato su mladi ljudi, koji bi morali biti pokretačka snaga promjena, postali narkotizirani politikom. Kad ih vidite kako sjede uvaljeni u kafanske stolice ili bjesomučno igraju kompjuterske igrice, znate da ih ni lučki kran ne bi mogao pokrenuti na neku društveno korisnu aktivnost.
A vjera u bolju budućnost, na žrtve i odricanja, ključni je element svake priče o održivom razvoju. Ako neko misli da je lako bilo podići „Ulcinjsku rivijeru“, Građevinsko, Trgovačko, Solanu, Agroulcinj, Ultep, taj pravi ogromnu grešku. A tek vjekovima vrijedno obrađivati zemlju, održavati masline ili ploviti morima.
Zato je sada naše ključno pitanje: što ćemo ostaviti našoj đeci i đe će ona raditi. Jer, politika, tačnije isprazno politikanstvo, pojela je ulcinjska preduzeća i resurse i konačno uspješno uništava naše živote i našu budućnost.
O Gospode, kako u ovom trenutku kada je sve spremno da nam se otme najljepši dio teritorije, isprazno zvuče hvalospjevi o izgrađenim bulevarima, trotoarima, parkinzima, …
Čovjek u trenutku shvati, ako još nije, koliko je ovaj grad propao. A tek njegove institucije koje su prazne ljuske. Ako stavimo ljusku na uvo, kao morsku školjku, možemo u tišini da čujemo blagi šum starog života kojim se nekad živjelo, koji je ovdje imao dramaturšku snagu i dostojanstven smisao. Uvijek se znalo što je priroda i svrha grada. Zato je tako dugo opstao, čitava 2,5 milenijuma! Zar od nekog drugog, podgoričkih ili bjelosvejtskih tajkuna, treba tražiti da razumiju da su stare navike, modeli i obrasci ponašanja, zanati i profesije, i danas tako vrijedni i korisni za postojanje i razvoj Ulcinja.
Zbog toga se sada unosi nestabilnost, podriva socijalna kohezija i sve postavlja na bezličnu osnovu: na želju za vlašću i novcem, na pohlepu i poslušnost, kako bi se što lakše prigrabila naša imovina. Ako smo toga svjesni, ako imamo volju da se ovo bijedno stanje promijeni, sve će ići lako. Istorija počinje nemirenjem i nepristajanjem.
Mustafa Canka
(23.12.2009.)
