Ramazanski osjećaj za mnoge Ulcinjane počinje tek onda kad, iscrpljeni prvim postom, u sumrak zagrizu svjež i vruć somun. Ramazanski somuni povezuju generacije, vjere i nacije, jer ih vole skoro svi. Vrućem somunu ne mogu odoljeti ni oni koji baš i nemaju neke veze sa mjesecom Ramazanom.
Nekada nije bilo tako puno pekara kao sada pa se u redu čekalo na somune prije iftara. Obično su to radila djeca, dok bi bake ili roditelji kod kuće čekali da se upale kandilji. Djeca bi išla u grupama do najbliže pekare, čekala, pa ih onda, često vruće do kuće i jela, i tako cijeli mjesec.
Kad zamiriše somun ulcinjskim mahalama, znaj da je došao mjesec Ramazan i tada, po navici koju su im ostavili njihovi stariji, postači, a i oni drugi, žure prije akšama do pekare da kupe somune.
Miris koji se svakog ramazanskog dana širi ulcinjskim mahalama, bez izuzetka, od ranih poslijepodnevnih sati golica nozdrve. Ne zna se da li je Ramazan poseban baš zbog mirisa somuni ili su somuni baš zbog ovog blagoslovljenog mjeseca, ali dok god ih iz užarenih peći, i to još na drva, budu vadili vrsni pekari i dok god se njihov miris bude širio našim mahalama, moći ćemo uživati u toj posebnosti uz ramazanske blage dane i noći.
