Turističke sezone biće kratke sve dok se ponuda bazira na tržište Rusije i zemlje regiona, a u cilju njenog produženja trebalo bi promijeniti strukturu gostiju, smatra dekan Fakulteta za biznis i turizam u Budvi, Rade Ratković.
“Predominantno smo naslonjeni na tržište Rusije, koje sada čini u strukturi 22,4 odsto gostiju i Srbije, 13,1 odsto, dok smo malo naslonjeni na glavna emitivna turistička tržišta Evrope, odnosno Njemačku, četiri odsto, Austriju, 3,5 odsto, Britaniju i Francusku, kao i skandinavske zemlje”, kazao je Ratković agenciji Mina-business.
Prema njegovim riječima, nije sporno da dođe veći broj turista iz Rusije, Srbije i zemalja regiona, ali ako se želi duža turistička sezona do šest i sedam mjeseci, mora se povećati učešće gostiju iz Njemačke, Britanije, Francuske i drugih zapadnih zemalja.
“Bez toga, nema produžetka sezone”, dodao je Ratković.

Ulcinjski mundijal prijateljstva jedinstvena je manifestacija u regiji. Nastao je kao ideja nekolicine entuzijasta i sportskih fanatika. Želja je bila da se u ovom malom
0 Responses
ma sto nam isprica!? otkri doktor na brzinu ameriku da valja mijenjati strukturu gostiju…
znamo mi, doktore, sto treba, zna to svaka domacica, samo cekamo vas strucnjake da nam kazete kako.
Doktor živi na Marsu. Treba pogledati kretanje u Italiji, Španiji, Francuskoj i uočiti da je sve manje turista. Zatim razmisliti zašto. Dakle sve je tanja “srednja klasa” u Evropi i sve je manje turista generalno. A na izuzetno bogate ne treba računati to su ptice selice koje idu na mesta koja su In i ne postoje postoje mesta koja su u modi 2 i više sezona. Dakle kretanja treba posmatrati na globalnom planu i prema tome nešto planirati. I pre svega treba preduzeti mere da se turista koji dodje oseća ugodno. Najbolji je onaj gost koji dodje doktore!
Doktor je apsolutno u pravu.
Nama u Ulcinju niko nije kriv što je izgrađeno toliko kućerina, uglavnom od kredita, pa sad njihovi vlasnici izdaju krevete pošto-zašto. Nije majka sina klela, što se kockao, nego što se vadio.
U takvoj poplavi smještajnih kapaciteta imamo već odavno pojavu masovnog turizma, koja u prevodu znači umiranje pravog turizma. Naravno da u toj silnoj gužvi i svakojakom gadluku, svaki normalan gost koji nekim slučajem dođe do nas, bježi glavom bez obzira. Ne mogu zaboraviti čovjeka, rodom s Kosova s kojim sam razgovarao prije nekih 15-ak godina. Dugo živi u Švajcarskoj i za par godina treba da ide u penziju. Zaradio, pa dobio želju da kupi neku kuću u Ulcinju, đe bi proveo starost. Usred tih planova, pojavio se njemu veliki problem. Na ljetovanje došlo njegovih troje djece, rođenih i odraslih u Švajcarskoj. Već odrasli momci i đevojka. Odsjeli u jednom od hotela na V. Plaži. Prvo jutro ustali da prošetaju i srijeću se s “Turistima” koji leže ispod borova, jedu masan burek, zalivaju ga jogurtom i nakon toga sve to ostaje na travi ispod njih. Nakon tog utiska, djeca ovog, skoro penzionera, mu saopštavaju da ne žele više nikad da dođu u Ulcinj. Ili primjer od prije par godina. Kupao sam se u Valdanosu, a pored je bila porodica iz, kako sam kasnije saznao, N- Pazara. Kreću sa plaže i mali sin pita oca što da rade sa kesom smeća koju su napunili. “Ada, nećemo je nosit za Pazaar”, reče lik i odoše ostavljajući kesu iza sebe.
Ovakvih primjera koliko hoćete. Adu smo uništili puštajući obučene zemljake voajere. Dijelom V. Plaže šetaju maskirane spodobe, pored njih slične bradate koji se kunu nekom drugom, a izgledaju isto i ponašaju se slično. Po Bojani su podigli vikendice likovi koji se valjano ne umiju potpisati – biznismeni po novome, ali zato imaju gomile novca koje su zaradili svojom mudrošću… Dovode se razne pevaljke – čitaj zvijezde narodne muzike,koje urlaju i zavijaju do ranih jutarnjih sati. Imao sam kolibu kad ih je na Bojani bilo svega pet, a sad idem da ribolovim koristeći vrijeme iza ponoći, ali eto ni tada nema spasa od novopečene elitne ekipe. Želja me vuče da napravim kolibu na mjestu moje stare koja još uvijek stoji, ali osim finanskijskih problema, koji bi se riješili nekako, veći mi je taj što ne mogu da se zamislim usred tog gadluka, jer adekvatnije riječi nemam za stanje na predivnoj Bojani na kojoj sam odrastao. I onda čekamo elitne goste. Neće doći …