Kroz cijelu istoriju Crnogorsko primorje je mjesto dodira raznih civilizacija, religija, kultura, identiteta, jezika… I stoga su sve države ili imperije kojima je ovaj prostor pripadao bile višenacionalne i multivjerske.
Deklaracija UNESCO-a o Kulturnoj raznolikosti definisala je kulturu kao „sklop karakterističnih duhovnih, intelektualnih, emotivnih i materijalnih odlika društva i društvenih grupa. Ove karakteristike obuhvataju sve od umjetnosti i literature, preko stila življenja, načina na koji se živi zajedno, sistem vrijednosti, tradicije i vjerovanja.“
Ta pluralnost, odnosno duh i praksa interkulturalizma, osnova je milenijumskog trajanja ovih gradova.
Stanovnici ovih gradova otvarali su se trgovačkim i pomorskim vezama i kulturnim uticajima i prema mediteranskom i balkanskom prostoru. Oni slijede civilizacijska kretanja i ključnu formulu suživota ovih prostora: da su društva utemeljena na pravdi i da nijesu ksenofobična. Bilo je tu vazda ljudi drugih boja kože, ali su oni bili dio ovih gradova, integrisani u društveni i kulturni život. Naprosto, stanovništvo se bilo naviklo na različite rase, jezike i konfesije. To je ostavština velikih imperija čiji su dijelovi bili, ali prvenstveno vlastite tradicije.
Ta vjekovna mješavina nacija i rasa u kojoj svako po nešto daje stvorila je građanina, Kotoranina, Budvanina, Novljanina, Baranina, Ulcinjanina i/ili Tivćanina. I oni će to ostati jedino u slučaju ako uspiju očuvati čvrsto jezgro interkulturalizma.
Jer, razlike obogaćuju i vode ka potpunijem razumijevanju univerzalnih istina. I jedino u susretu sa drugim osobama i različitim svjetopogledima čovjek može sebe u punom smislu spoznati i egzistencijalno ostvarivati.
To je bio, jeste i biće imperativ duha ovog prostora. I postaje izazov svijeta u kojem živimo. Ovaj naš svijet, ovo novo doba, traži lokalna rješenja za globalne izazove. “Prosperitetni gradovi u budućnosti biće oni koji su interkulturni. Oni će biti sposobni da upravljaju kulturnom raznolikošću i istražuju njen potencijal, da podstiču kreativnost i inovacije i na taj način ostvaruju ekonomski prosperitet, koheziju zajednice i bolji kvalitet života“ (Savjet Evrope).
Zato već od najranijeg djetinjstva i početka formalnog obrazovanja, u obrazovne institucije treba uvesti interkulturalne koncepte kako bi djeca, kasnije mladi ljudi, mogli imati istinska saznanja i bogata iskustva s drugim kulturama. To je put za sprječavanje netolerancije i prihvatanja kulturne raznolikosti.
“Ljudi ovog područja, nijesu zastranjivali, u radikalnom smislu. Gotovo da nema onih koji su to iskazali u posljednjim ratovima i sukobima koji su potresali ostale prostore. Dok je plamen mržnje i oružja proždirao ljude, ovdje je vladao mir, tolerancija i razumijevanje.
Vladali su ljudi.
Vlasti i politike se mijenjaju, ljudsko opstaje u čovjeku. Znali su to uvijek, znaju i danas, ljudi na Crnogorskom primorju“, kaže poznati književnik iz Herceg-Novog Miraš Martinović.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Interkulturalna mjesta, praznici i svetitelji na Crnogorskom primorju”, koji finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava Crne Gore.
