Veoma smo zabrinuti i ogorčeni sa namjerom čelnika naše opštine da nam pored naših kuća i imanja dovedu i odlažu otpad. Kako se vidi iz njihove namjere oni se pozivaju na nekakav Plan za upravljanje otpadom. Nas mještane niko nikada nije upoznao niti konsultovao u vezi sa tim Planom. Mi kao građani treba da budemo upoznati sa svim opštinskim Odlukama koje se direktno nas tiču što nam izmeđuostalog garantuju međunarodni pravni propisi, UN Povelja, EU konvencije čiji smo potpisnici kao i Ustav Crne Gore, Zakon o lokalnoj samoupravi a trebalo bi vidjeti i opštinsku odluku o učešću stanovništva.
Mi smatramo da za izgradnju deponije treba veoma ozbiljan pristup i da se prije svega sprovede stručna i naučna rasprava kao i studija izvodlivosti, nakon okončanja ovih studija treba pristupiti pronalaženju mogućih riješenja i lokacija. Nas veoma brine činjenica da namjeravaju odlagati otpad u kraškim rupama na brdu izbad vodovoda u Gaču čija vazdušna udaljenost ne prelazi par stotina metara, a sve podvodne vode ispod Briske Gore su povezane sa bunarem iz kojeg se crpi voda i snabdijeva grad Ulcinj. Kazali su nam isto kada su namjeravali sa bagerima da krče put da to nije neki opasan otpad. Mi se pitamo kako oni procjenjuju da nije opasan otpad, na osnovu čega kada znamo da na prostoru naše opštine, a i šire, nema mjesta za selektivno odlaganje otpada. Poučeni iskustvom mještana Kruča gdje je tobože bila deponija za ovaj neopasan otpad pa mještani nijesu mogli da žive od smrada i dima koji je dolazio sa lokaliteta Hije. Znamo da od obveznika opštine Ulcinj (onih građana koji plaćaju porez) izgrađena deponija Hije koja je koštala preko milion maraka u to vrijeme. Na toj uređenoj deponiji je postojao čuvar koji je lako progledao kroz prste za vrstu otpada što je dokumentovano i snimcima. Ulcinj i Bar su zajedno gradili modernu deponiju Možura, pitamo se kako to da kompletan otpad iz Bara (pa i taj neopasni ,,kabasti“) se odlaže tamo. Pored njihovih i kamione iz Budve i Kotora srijećemo da svraćaju u Možuri, nekada i iz sjevernih opština su dovodili, kao iz Berana.
Veoma smo zabrinuti za naše bitisanje u ovom kraju ako se ostvari njihova namjera. Mi raspolažemo sa voćnjacima, vinogradima, plantažama mandarina i maslina. Većina nas živi od poljoprivredne proizvodnje i stočarstva. Biće nam ugrožena egzistencija pa smo primorani da se svim raspoloživim sredstvima odbranimo od njihove namjere. Sa ovim našim problemom moraćemo upoznati i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Ministarstva poljoprivrede i ekonomije, kao i predstavnike EU Misije u Crnoj Gori pa da nas sve zajedno oni malo posavjetuju sa Poglavljem 27 koje pregovaramo i koji su uslovi za izgradnju deponija.
Onako ljudski nas boli i javno zadata riječ predsjednika Opštine koji je obećao pred okupljenim mještanima, njih preko 50, da više neće dolaziti u Gač po pitanju smeća, nego će iznalaziti alternativna rješenja. Neka od tih rješenja bi mogla biti i lokalitet Bijela Gora – privatna imanja čiji vlasnici su saglasni da ustupe opštini na korišćenje ili da im prodaju zemljište, lokaliteti u Kneti, Nasip Bent brana od Bojane pa zašto ne i pređašnje Hije, ako je to neopasan otpad a postoji izgrađena deponija i asfaltiran put.
Osjećamo se izigranim i prevarenim, nismo konsultovani za njihove namjere pa stoga čvrsto stojimo na stanovištu da ne dozvolimo izgradnju deponije i kada god oni krenuli mi ih čekamo sa negodovanjem i ako oni ne mare na naše negodovanje kako se vidi iz pisanja u Danu.
Mi vjerujemo u pravnu Crnu Goru, vjerujući Premijeru Markoviću koji je obećao da se neće ići protiv volje građana bilo gdje u Crnoj Gori. Stoga čvrsto vjerujemo da ni lokalna vlast neće ići protiv volje svojih građana.






