Za kvalitetno promišljanje o najvažnijoj privrednoj grani u ovoj opštini potrebna nam je detaljna analiza stanja. Imamo li je? Nemamo! Nemamo čak ni Strateški plan opštine, a kamoli nužni Plan destinacijskog menadžmenta. Dakle, to nam veoma nedostaje, kao što nam fale kvalitetni statistički podaci na osnovu kojih se može donijeti prava dijagnoza: Pacijent je ozbiljno bolestan.
Da li je bolest takva da se od nje umire? Jeste.
Da li će pacijent preživjeti ako se ne liječi? Možda hoće, ali će biti u komi bez šanse da ponovo stane na noge.
Ima li lijekova? Ima.
Jesu li lijekovi skupi? Neki jesu, a neki i nijesu.
Ima li znanja da se odredi terapija i primijene lijekovi? Ima!
Ima li para za lijekove? Ima!
Pa šta onda nema? E, na to pitanje tražimo odgovor.
Ajde, za početak, da se svi složimo da je pacijent bolestan i da ne pokušavamo da ga zbog dnevno-političkih potreba šminkamo i predstavljamo ga kao da mu nije ništa. Da se može izliječiti, ali mu je potrebna, jer je bolest zapuštena, višegodišnja terapija. Da postoje lijekovi koji djeluju na duži period i oni koji se mogu primijeniti odmah i popraviti, bar donekle, opšte stanje pacijenta.
Svi znamo koliko je vremena i novca potrebno za izgradnju hotela viših kategorija koji treba da budu osnova naše ponude. Zato su potrebne godine i desetine miliona eura koje naši „strateški partneri“ nemaju.
Teško da će se neko odlučiti da uloži velike pare u izgradnju hotela kada nam hotelska industrija radi sa gubitkom zbog slabe popunjenosti kapaciteta i kratke sezone. Razloga za to može biti više: kvalitet, cijena, dostupnost destinacije, bezbijednost, vremenske prilike, ekonomska kriza, školski raspusti, i da dalje ne nabrajam. Zato je logično što smo mi sada dobro pokriveni samo sa destinacija koje imaju kratke sezone (Kosovo, Srbija, BiH, Rusija).
Drugi problem su cijene. Njemačkim i britanskim touroperatorima je za preko sto eura jeftinije da u Crnu Goru dovoze putnike preko Dubrovnika nego preko Tivta ili Podgorice. Dubrovnik je za nas iznuđeno rješenje, jer transfer od Dubrovnika do Ulcinja traje dva puta duže nego let od Londona!
Činjenica da je struktura naših smještajnih kapaciteta nepovoljna i da ih je najviše u privatnom smještaju (ni približno tačnih statističkih podataka o broju nemamo) jeste problem. Ali dok se taj problem ne riješi obnovom hotelskih kapaciteta, treba te kapacitete iz ruku dilera prevesti u postojeće legalne kanale prodaje.
Da bi se to postiglo mora se uvesti određena standardizacija i jedinstvena politika sezona i cijena. To je obiman posao i treba ga odmah početi. Ko to treba da radi? Svi koji se, po prirodi stvari, bave destinacijskim menadžmentom: lokalna vlast, Turistička organizacija, hotelske kompanije, turističke agencije,NVO, i to svi zajedno, jer turistički proizvod se formira na nivou destinacije.
Sve ovo neće ići preko noći. Kao i svaki ozbiljan posao, a turizam je veoma ozbiljan posao, zahtijeva znanje, vrijeme i sredstva. Ljude koji znaju, a i sredstva, ipak, imamo, samo ih treba kvalitetno angažovati i usmjeriti. I vremena imamo, ali ne toliko da ga možemo gubiti uludo kao do sada.
Mustafa CANKA
