Tradicionalnim branjem i nalaganjem badnjaka, pripemanjem pečenice i okupljanjem po ugostiteljskim objektima pravoslavci iz Ulcinja obilježili su Badnji dan i najradosniji hrišćanski praznik – Božić.
Na Badnji dan, kojim počinje Božićno slavlje, prema narodnim vjerovanjima, najbitnije je širiti ljubav prema bližnjima i izmiriti stare nesuglasice i sva dugovanja. Ulcinjani su “blagdan“ započeli tradicionalnim branjem badnjaka prije izlaska sunca, branjem i postavljanjem ispred svojih domova, dok su domaćice većinom bile zadužene za pripremanje pečenice, koja će se iznositi za Božićnu trpezu. Spoj multrikulturalizma koji nesporno sadrži ovaj grad, primjetan je na svakom koraku, a pripadnici drugih vjeroispovjesti čestitali su svojim sugrađanima jedan od najradosnijih dana u godini. Na trpezama se tradicionalno nalazila božićna svjeća, sito i voće kao simbol želje za berićetom i napretkom u kući. Pojedini domaćini pripremali su svoje „pečenice“ na otvorenom, a duh praznika širila su djeca sa sebi svojstvenim ritualima, kao i badnjaci koji su ukrašavali domove i automobile .
Lokalni zvaničnici su putem medija čestitali svim pripadnicima pravoslavne vjeroispovjesti blag dan, ukazavši na značaj njegovanja kulturne i vjerske tradicije koja se od davnina njegovala na ovom prostoru. Kao i prethodnih godina, vjernici su se u popodnevnim časovima okupili ispred crkve „Svetog Vasilija“ u Zelenici, kod naselja Zoganje, da bi s,e nakon što su sopstvene badnjake naložili, obilježavanje nastavilo ispred crkve „Svetog Nikole“ ispod zidina Starog grada, gdje je ulcinjski protojerej Radojica Božović , svojom besjedom pozdravio okupljene vjernike.
Centralo nalaganje organizovano je u naselju kraj zgrade opštine Ulcinj, popularnoj “Maloj Kolumbiji“. Pravoj atrakciji za koju su bili zaduženi stanari zgrada ispred pomenute lokacije, prisustvovalo je oko 1.000 sugrađana. Obilje naloženog plemenitog drveta, pristojna trpeza i piće, izuzetno glasno ozvučenje i petominutni vatromet ugrijali su srca i popravili raspoloženje promrzlim posjetiocima, koji su znali na sebi svojstven način da proslave Badnje veče. Pjesma, igra, piće, pokoja pirotehnička sredstva (petarde i rakete) uveselila su lica Ulcinjana, koji su i pored prohladne noći iskoristili priliku da se dobro zabave. Grupa građana (Malokolumbijaca, kako sebe nazivaju) i ovoga puta položila je ispit kada je u pitanju organizacija nalaganja badnjaka, jer im u pripremi finansijski niko od lokalnih zvaničnika nije pomogao, već su iz sopstvenih sredstava pripremili gradu svojevrsni spektakl. Veoma je pohvalna činjenica da su se skupu pridružili pripadnici drugih vjeroispovjesti, kao i pravoslavci iz drugih opština (Bar, Podgorica…). Malo je bilo onih kojima se nije dopala maštovitost sugrađana, pa su se na tom mjestu zadržali i po nekoliko časova. Jedan dio slavljenika otišao je svojim domovima, dok su drugi nastavili sa dočekivanjem najradosnijeg hrišćanskog praznika u obližnjim kafićima do ranih jutarnjih časova. Ovo je još jedan dokaz da se u Ulcinju njeguje kultura i tradicija koja spaja sugrađane i pored kulturne i vjerske raznolikosti. Zato u ovom blagdanu, prema predanjima starijih vjernika, treba zagrliti najmilije, proslaviti praznik u toplini doma uz tradicionalni pozdrav MIR BOŽJI, HRISTOS SE RODI! V.R.
