Spravljanje jela je jedna od najčasnijih ljudskih djelatnosti. To je istovremeno i umjetnost i znanje i ljubav.
A kada se to pomiješa sa kompleksnošću i raznovrsnošću prirode, civilizacija i kultura koje su ovdje bile i opstale, onda u tradicionalnoj ulcinjskoj posudi imamo najslađa jela, ukuse i mirise.
Mi koji smo rasli u tom ozračju i koji i dalje u tome uživamo, možemo svjedočiti sa kakvom su ljubavlju naše babe i majke, sestre i žene, svakog Božjeg dana pristupale ovom hvale vrijednom poslu.
Jer, one su savršeno dobro znale: ako se kvalitetno hranimo, pa i uživamo u hrani, imaćemo potrebnu snagu i energiju za svakodnevne životne aktivnosti, te sačuvati svoje zdravlje.
I Servantes u “Don Kihotu” ističe da se u stomaku spravlja zdravlje čitavog organizma.
U svetim knjigama se navodi: “Pazite na hranu, ako ste vjernici”, i poručuje: “Jedite kvalitetna jela kojima vas opskrbljujemo”.
Čuvanjem ove naše lijepe tradicije, pomaže se svakako i naš turizam. Gosti danas traže doživljaj lokalne kulture, iskustvo i trebaju pri tome dobro domaćinstvo.
Dakle, sve ono što smo vjekovima, pa i milenijumima bili. Jer, imamo sve preduslove da budemo prava, a ne ‘fast food’ destinacija. Da se turisti u Ulcinju lijepo osjećaju, još ljepše jedu, i da nam se ponovo vraćaju.
U tom kontekstu upravo naš autentičan način i kultura življenja, uključujući i kuhinju, mora biti naš glavni turistički proizvod, a ne nipošto standardizacija i kopiranje drugih.
