Pročitajte šta je obilježilo sedmicu za nama iz ugla novinara i publiciste Mustafe Canka.
Ponedjeljak, 25. novembra
Uživam svako jutro u ritualu ispijanja kafe i čitanja štampe sa prijateljima i ribarima na ulcinjskom Pristanu uz prekrasan pogled na Stari grad i pučinu. Ribari su dobrodušni, srčani, kavaljeri vazda kada ulove.
Nema nam novinara, kažu kada ne dođem u ranu zoru. A to je, za njih najkasnije u osam sati.
No, jutros idem za Podgoricu na Antikorupcijski forum o zdravstvu, koji organizuju Građanska alijansa i BIRN. A problema u toj djelatnosti je mnogo kada treba donositi odluke: otkriti i kazniti slučajeve korupcije, urediti javne nabavke i učiniti ih transparentnim, prijaviti lažne diplome, skratiti liste čekanja…
Istovremeno cijelo društvo, posebno mi u Ulcinju, čekamo da se sazna puna istina o slučaju preminule porodilje Drite Tafe. Izuzetno je važno da se o tome govori i da se insistira da institucije rade svoj posao, jer će, u suprotnom, sve prekriti zaborav. A to je grijeh i nepravda.
Utorak, 26. novembra
Opet sam u Podgorici, danas na 8. Međunarodnoj konferenciji o Solani. Iako ima nekih pomaka, malo je spremnosti, kako konstatuju i organizatori ovog skupa iz Centra za zaštitu i očuvanje ptica (CZIP), da se odluke donose i preuzme odgovornost. Već četiri godine odugovlači se sa uspostavljanjem upravljačke strukture koja bi rukovodila tim Parkom prirode, a već 11 godina nema proizvodnje soli. U tom periodu, uvezli smo slanih kristala u vrijednosti od preko 10 miliona eura, dok je još veća šteta zbog zapuštenosti tog predivnog prostora od 15 miliona metara kvadratnih u neposrednom zaleđu Velike plaže.
Da bi Solana ponovo počela sa radom i postala brend Crne Gore i Ulcinja, potrebni su vizija i pomoć države. Jer, pretvoriti morsku vodu u so, uz pomoć vjetra i sunca, a Solanu u uspješnu firmu, treba i malo soli u glavi. Dakle, formula je jednostavna: prirodnost, marljivost i pronicljivost. Ta kombinacija uvijek daje dobre rezultate.
Srijeda, 27. novembra
U ranim jutarnjim satima stupilo je na snagu primirje u Libanu. Nadati se je da će doći do mira na Bliskom istoku, u Ukrajini i u cijelom svijetu. Ili je, možda, i ovo u prelijepom Libanu, tu, na našem Mediteranu, samo predah do novog rasplamsavanja sukoba?
Cijelom demokratskom svijetu se, kako se to kod nas slikovito kaže, nos okinuo dok praktično u direktnom prenosu gleda genocid u Gazi i aparthejd na Zapadnoj obali, odnosno u cijeloj Palestini.
Ko to danas može biti srećan, bezbrižan i radostan na našoj planeti dok se dešavaju ovakvi strašni zločini, ratovi i nepravde?
Četvrtak, 28. novembra
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović poručio je da će pozvati na dijalog premijera Milojka Spajića. Predsjednik Vlade je odmah pozitivno odgovorio.
Po definiciji, dijalog je vazda poželjan i koristan, ali zašto se onda išlo na podgoričke izbore? Zašto je trebalo da se glavni grad uvuče u institucionalni haos, da se troše vrijeme i resursi, ljudi svađaju, a da gotovo sve ostane isto?
No, brzo će se vidjeti rezultati tog dijaloga. Vrijeme je dobilo ubrzanje, a prostora je sve manje za trule kompromise. Jedan moj profesor sociologije je, uz smijeh, govorio da je kompromis kada se obje strane – kompromituju.
A u Podgorici su 29. septembra održani “mini” parlamentarni izbori koji su, ipak, pokazali u kojem pravcu ide crnogorsko društvo i država.
Petak, 29. novembra
Turizam je kolateralna šteta predizbornih obećanja sklepanih u program „Evropa sad 2“. Jer, povećanje PDV-a na smještaj sa sedam na 15 odsto uticaće na podizanje cijena, odnosno na smanjenje konkurentnosti ove naše najvažnije privredne grane.
Turizam je precizan seizmograf koji registruje sve potrese u ekonomiji i društvu jedne države. On je politika svih politika. Zato se sve ovo nama i dešava, jer je turizam ovdje vazda smatran izvorom brze i lake zarade. Nama se turizam posljednjih godina jednostavno dešava, dok se ovakvim mjerama davi ta “kokoška koja nosi zlatna jaja“.
Nema novih ideja, malo je i nedovoljno investicija, nema žarkog očekivanja sezone. Naš turizam će sa “olovnim nogama“ trčati neizvjesnu 2025. godinu. A naredne sezone će, ako se brzo nešto ne preduzme, biti još izazovnije, tačnije lošije.
Subota, 30. novembra
Ode novembar. Ubrzo će i 2024.
I opet u Ulcinju, na Pristanu, sa dragim ljudima, u gradu, najstarijem na Jadranu, bez luke i marine, u državi na moru, bez mediteranske orijentacije i strategije. Ali, ništa čovjeku ne može da povrati optimizam i nadu kao plovidba ili šetnja pored mora.
Kao što vjerovatno nema boljeg podsjećanja na proticanje vremena, vjekova, milenijuma, nego zvuk vode koja noću zapljuskuje antičke zidine ulcinjskog Starog grada!?
