”Vrijediš onoliko koliko jezika znaš”, kaže latinska poslovica koja dnevno dobija na značaju. Jer, u eri globalizacije svi razumiju da se znanje jednog stranog jezika više ne smatra dovoljnim. U sve više povezanom i šarolikom svijetu znanje stranih jezika je postala neophodna prednost.
Znanje stranih jezika se nalazi u vrhu prioriteta uspješnih ljudi. Učenje bilo kog stranog jezika doprinosi razvoju jezičkih vještina, podstiče kulturno razumijevanje drugog i drugačijeg, motiviše kognitivni razvoj i unapređuje profesionalne mogućnosti.
Činjenica je, takođe, da svaki jezik nosi sebi svojstvenu kulturu, znanja i informacije o prošlosti, sadašnjost i budućnosti. Novi jezik daje potpuniju perspektivu svijeta u odnosu na maternji, te prema tome, i drugačiji, kompleksniji pogled na svijet. Jer, jezik definiše granice tvog svijeta, a svaki je svijet za sebe.
Učiti neki jezik ne služi samo kao sredstvo komunikacije, već je to staza kojom idemo ka upoznavanju novih kultura, otvaraju nam se vrata ka novim perspektivama i tradicijama. Kad učenici stupaju u kontakt sa stranim jezikom onda dolaze u dodir sa drugom kulturom razvijajući dublji osjećaj empatije prema različitostima i poštovanju istih.
Istraživači Više škole za ekonomiju u Helsinkiju sproveli su istraživanje kojim su dokazali da učenje stranih jezika povećava sposobnost usvajanja i razumijevanja novih informacija. Odnos broja naučenih jezika i efikasnosti moždanih funkcija je upravo srazmjeran: što smo više jezika naučili, to su naše moždane reakcije i procesi brži i efikasniji. Poboljšava se pamćenje, vještine rješavanja problema I sposobnost multitaskinga.
Možda je interesantno napomenuti da je u vrijeme najvećeg turističkog uzleta Ulcinja u novijoj istoriji (1970-1990), zbog strukture gostiju, njemački bio jezik kojim su govorili ili se služili većina građana Ulcinja.
Danas je to, zbog niza faktora, od najranijeg doba engleski, pa se on najviše uči u našim obrazovnim institucijama.
Podsjećamo da se, na primjer, u Osmanskoj imperiji u Ulcinju, uz narodni jezik, u administraciji upotrebljavao turski jezik, arapski je bio jezik prava i teologije, persijski je bio jezik poezije. Svi obrazovani ljudi tog vremena govorili su, dakle, jedan od klasičnih jezika islamske civilizacije.
Istovremeno, svi ulcinjski pomorci su u 18. i 19. vijeku govorili italijanski, jer je to bilo nužno zbog plovidbe na moru i razvijene trgovine sa Venecijom, Ankonom, Splitom, Rijekom i Trstom.
Danas se više putuje i putovanje postaje bogatije i dublje iskustvo kada se posjeduje sposobnost komunikacije na lokalnim jezicima. To doprinosi bržem zbližavanju ljudi, otvoreniji odnos i ljudi se dublje povezuju. Ovaj jezički most može dovesti do neočekivanih prijateljstava, kulturnih razmjena i autentičnijeg istraživanja novih destinacija.
Zato je danas, zbog želje da se očuva evropska jezička i kulturna raznolikost, naglasak na višejezičnosti, a to znači da bi se tokom obaveznog obrazovanja svakom učeniku trebalo omogućiti učenje barem dva strana jezika. Jer, jezik je sredstvo komunikacije među ljudima, a ne sredstvo razlikovanja među njima.
Inače, od 2001. godine se i kod nas 26. seprembra obilježava Evropski dan jezika kako bi se ukazalo na važnost učenja stranih jezika i njegovanja maternjeg.
(Autorka teksta, Semra Dobardžić, je profesorica engleskog jezika u Ulcinju)
