Srećna nam bila nova idila! Dugo se lomilo, a na brzinu prelomilo. I umjesto da građani Ulcinja napokon dočekaju to solomonsko rješenje iz centrale DPS-a koje su priželjkivali, stigla je drakonska mjera.
Da li su državni oci i ovog puta bili prestrogi prema poslušnom Ulcinju? Jesu, ako znamo da je još Solon ukinuo Drakonove zakone, jer su bili pretjerano strogi i nesrazmjerni sa učinjenim djelom.
A ko je kriv? Pa, zar je važno –ko je kriv, jer ispaštaju građani, koji decenijama čekaju da grad krene da se razvija. Ispašta omladina, koja umjesto na radnim mjestima, sjedi po kućama i kafanama, i čeka bolja vremena. Čekaju oni koji su se školovali i vjerovali da će nakon ispunjenog indeksa dobiti radnu knjižicu u ruke, a ne završiti na Birou rada. I tako godinama.
Kažu, strpljen – spašen. A mi smo sve, sem spašeni. I umjesto razvoja uporno nam nameću da se bavimo Sizifovim poslom, da se zanimamo, a znamo da do vrha nećemo stići.
Znamo da je Zevs kaznio Sizifa zbog brojnih grijehova, a zbog čijih grijehova ispaštamo mi građani. I dokle više, aman?
Grad trpi Tantalove muke, taman kad se učini da stiže neka investicija, da kreće neki projekat, da ćemo učiniti bar jedan korak naprijed. Nakon toliko stagnacije – tras! Politička kriza, paraliza grada, svega… Stiže DPS u pomoć i donosi nam takav sklad u Skupštini, u dom sa samo šest opozicionara! Idila.
A Forca i Demokratska partija, koliko god puta raskidali koalicione sporazume i bacali rukavice u lice jedni drugima, ipak žive sudbinom sijamskih blizanaca, i to baš poput onih rođenih s početka 19. vijeka u Sijamu. Braća Chang i Eng, srasli lijevom, odnosno desnom stranom grudnog koša. Obrni, okreni – zajedno su u svim varijantama.
Jaka želja čelnika FORCE da strgne s trona, do juče ljutog neprijatelja, od sjutra ponovo dragog koalicionog prijatelja iz DP-a, mogla bi se nazvati Pirovom pobjedom. Opet će nam zajedno voditi grad. Ulcinjski Chang i Eng.
Najviše muke je bilo oko torte, koliko parčadi će ko pojesti. Nego, i tu se brzo sporazumješe. Dobro im učinjelo! Kisjele su face i ovdašnjih DPS-ovaca, ali “jed je jed, a red je red”. Iskliznu im stolica prvog čovjeka grada preko noći, ali kažu – zarad viših, državnih interesa. Šta je jedan mali Ulcinj, sa ugušenom privredom i porušenim hotelima, za te više, državne interese!?
Nekom opanci, nekom obojci. Ulcinju vječito ovi drugi. I dokle? Sklepaše nam vlast, bez da osluhnu glasove ovih ljudi što ovdje žive, preživljavaju, čekaju, nadaju se.
S’ koca i konopca – bi i ovog puta. A, gdje uperiti prst? Gdje je ulcinjski Tantal? Prepozna li ga iko svih ovih godina? Ako ga ko vidi, neka kaže. Pa da i ulcinjski Tantal osjeti Tantalove muke, da ih ne trpi grad umjesto njega, dok on uživa u svom dijelu kolača.
