Danas Albanci proslavljaju Dan zastave, a centralna proslava crnogorskih Albanaca je u Tuzima.
Da nije beogradskog drona i cijele albansko-srpske ujdurme na nedavno neodigranoj fudbalskoj utakmici te dvije države, ni ova današnja proslava ne bi izazvala toliko pažnje koliko zapravo jeste.
Podsjetimo, Dan zastave proslavljaju svi Albanci, kao uspomenu na 28. novembar 1443. godine, kada je kultni junak Đerđ Kastrioti Skenderbeg istakao albansku zastavu na Kruji, a na taj dan 1912. godine proglašena je nezavisnost Albanije u Vlori.
Ne znam koliko, ali jedan broj nealbanskog stanovništva u Crnoj Gori i te kako zazire od ove proslave sa komentarima od “šta će im to sada” do “samo provociraju” bez namjere da razumiju suštinu i bez namjere da prihvate i da vjeruju.
Ksenofobija. Tako se pravim imenom opisuje ovo stanje svijesti.
Jedan manjinski narod koji je svoju privrženost Crnoj Gori i te kako pokazao u burnim devedesetim, a i kasnije, slavi Dan zastave matične države. I šta je tu sporno? Odakle frka i strah kada su Albanci u Crnoj Gori skoro jednoglasno glasali za nezavisnu Crnu Goru, za njene simbole, obilježja…
Pa stotinu puta su politički predstavnici Albanaca i u Skupštini Crne Gore, pa i u lokalnim parlamentima potvrdili apsolutnu lojalnost.
Šta bi još trebalo neko da uradi da ksenofobi shvate da se nemaju čega bojati i da je sinergija različitosti Crnu Goru uvijek činila samo boljom i vrednijom? Ne slabijom i ranjivijom.
Da li je ideja Koče Danaja pod radnim nazivom “Prirodna Albanija” podržana od albanskih predstavnika u Crnoj Gori? Nije.
Makar se ni u jednoj izjavi to nije čulo. Danaj sa svojom idejom ne izaziva veliku pažnju osim kod nekih medija koji u nedostatku dobrih i pravih naslovnih strana, s vremena na vrijeme, zalijepe sliku velike ili prirodne Albanije i izazovu raspravu. To traje dan ili dva. I tu se sve završava.
Vjerujem da ima onih kojima je u glavama “zabava” sa nekim dronom i zastavom prirodne Albanije danas u Tuzima, ali više vjerujem u to da je to ubjedljiva manjina.
Manjina koja je slična onima sa početka priče samo sa drugim nacionalnim predznakom. (Samir Rastoder, Dnevne novine)
