Samir Kajošević: ČUVARI PLAŽE

Priča se da su djelovi hobotnice u Milojku vidjeli potencijal, dok je u jesen 2023. na sve strane tražio podršku za vladu. Vagao je stranački vrh treba li mu još jedna avantura poslije propale veze sa Dritanom, ali su terenski radnici u Mikiju vidjeli talenat u koji treba ulagati. Možda nije britva i nema Sveta i Momira, ali je podsjećao na šefa. Lako obeća i još lakše zaboravlja i, što je najvažnije, umije da zaradi pare.

Onda su mandatara preuzeli drugi, a on je za nepune dvije godine pokazao da hobotnica ima za čim da žali.

Jer japi-premijer je nastavio političku tradiciju koja se gradila skoro tri decenije, iako se to od njega nije tražilo. Zaklinjao se u reforme i vladavinu prava, a u praksi držao običaja iz devedesetih prema kojima prvo sjedneš u fotelju i poljubiš zastavu, pa onda podvodiš državu. Za cijenu pravu sitnicu nudiš je domaćim švercerima i bjelosvjetskim biznismenima. Da ti troše domovinu, dok brojiš pare i hraniš birače animacijama brda i dolina.

Zato Milojko sada ima šansu da ostvari snove koje hobotnica nije uspjela ni u najvećoj postreferendumskoj snazi.

Prije koju deceniju otac nacije i budvanski filozof vabili su šeike na pjenu od mora, ali je samo Miki uspio da te snove ozvaniči potpisom i državnim pečatima. Dok su oni Crnu Goru prodavali ruskim dobitnicima tranzicije stasalim u KGB-u, mlad premijer okupio je po primorju kripto-braću koja okreću pare u dva klika. Ne diže kineske kredite koje će plaćati i praunuci današnjih birača, već traži investitore alergične na tendere. Koji su spremni da budu čuvari Crne Gore bar na jedan vijek. Uostalom, dok crnogorska zastava vijori na Burdž Kalifi, niko je ne može ponijeti u Čačak.

Zato nisu važne tehnikalije, dok u Vladi postoji dobra namjera. Ne prolaze kroz Crnu Goru svaki dan šeici spremni da zakupe plažu za 30 milijardi. Niti im je lako držati pažnju, jer na putu do Hvara mnogo je ispruženih ruku koje traže ulagača. Pa kada vas takav investitor primijeti, nije red da cjepidlačite oko tendera i mišljenja lokalnih samouprava. Tender je svakako samo riječ i ništa više, a lokalne vlasti su kvarljiva roba. Ne treba za mišljenje pitati ni ministre, kada su već seenovali tolike WhatsApp sjednice Vlade i kadrovske rokade. Niti slušati koalicione partnere koji sada po Vladi glume SDP.

Pred nama je istorijska prilika i to ne vidi samo onaj ko je progutao hrđav ekser. Imamo pravu mušteriju za ono malo preostalog porodičnog blaga koje još nismo prodali.

Nijesu to neki sumnjivi likovi kakvih smo se nagledali, već investitori sa kojima nema trange-frange. Spremni su da zavedu red na plažama kojima vladaju organizovane kriminalne grupe, hipsteri i kajteri. Svojim parama će praviti bolnice i aerodrome kad već razni premijeri nijesu uspjeli da polože ni predizborni kamen temeljac. Napraviće ljepši Stari grad i obnoviti bedeme koje su urušavali nelegalna gradnja i nesposobna vlast. Umjesto Vlade, izgradiće Arapi široke bulevare kojima se od Štoja do centra Ulcinja neće putovati satima. Iznajmiće čitavu Veliku plažu kao ležaljku i protjerati paradajz turiste do Šušanja i Šenđina. A Ulcinjani će moći da rade kao sobarice i da se kupaju na Pristanu, dok im plažu ne vrate u sljedećem vijeku.

Zato ne treba Milojku prijetiti zatvorom i moliti ambasadore da ponište istorijski sporazum. Umjesto što tjeraju premijera da se udara po čelu, bolje da obezbijede blanko podršku ili da mu vjeruju kao manjinski ministri. Oni znaju da treba odigrati na Arape i mladoga premijera koji o investicijama iz Emirata priča kao onomad o platama od hiljadu eura i zaustavljanju inflacije. Valja vjerovati momku koji nema drugog državljanstva do crnogorskog i nikada nije vidio Do Kvona. Koji nam je obezbijedio milijardu eura iz Japana i neće nas više zaduživati.

Dok Crna Gora bude imala takvih sinova, neće faliti ni zainteresovanih investitora. Može se osvježiti još stotinu puta, ali će vazda biti glavara sa kumovima, braćom i ujacima zbog kojih ćemo prodavati sve što nema cijenu. Pa kada Ulcinj postane balkanski Dubai, možemo za fine pare iznajmiti i Crno i Skadarsko jezero, Prokletije, Hajlu i ostatke Boke. Da procvjeta sjever kao primorje, a Crna Gora postane prva konfederacija stranih investitora.

Kada se sanjaju takvi snovi, plaža je tek prvi korak.

(Kolumna autora objavljena u Vijestima)