Kako lokalna vlast u Plavu i dalje insistira da sprovodi (svoju) Odluku da otvori (privremenu) deponiju čvrstog otpada u selo Martinaj, nadomak svojih kuća, izvorišta vode i pašnjaka, iako se mještani (starosjedioci vijekovima) protive toj, kako oni s pravom kažu, ciljano, zlonamjernoj i štetnoj Odluci za dalnji život na tim pitomim, čistim, bogatim i ekološkim prostorima; i kako se može čuti neka priča da je navodno Demokratski savez saglasan sa tom Odlukom, radi korektnog, istinitog i pravog informisanja, saopštavamo da najviše rukovodstvo Demokratskog saveza u Crnoj Gori, prve političke albanske partije, danas u Crnoj Gori, koja je formirana prvashodno da zastupa interese Albanaca u Crnoj Gori, neće niti može biti protiv interesa gradjana.
Poštujući svoje osnovne demokratske programske principe i opredjeljenje, DS u CG je, i uvijek će biti na strani gradjana, pogotovo kada su u većini i u pravu. Dakle, i u konkretnom slučaju, o Odluci za deponiju čvrstog otpada u selo Martinaj, DS u CG smatra da treba slušati glas gradjana sela Martinaj, i ne bi trebalo ništa preduzeti protiv njihove volje i njihove odluke i opredjeljenja, jer oni najbolje znaju šta je dobro i šta nije dobro, ne samo za njih nego i za očuvanje čiste prirode, zdrave i ekološke sredine.
Kako je svima poznato, povodom ovog slučaja, gradjani sela Martinaj formirali su i njihov Savjet (za sprečavanje izgradnje deponije), dakle legitimno tijelo s kojima lokalna vlasti ko god je zainteresovan treba razgovarati.
DS u CG smatra da upotreba organa prinude da se vrši pritisak na mještane, bilo koje vrste i forme, je neprihvatljivo, pošto u budućnosti može imati štetnih posledica.
Lokalna vlast mora tražiti i iznaći pravo, prihvatlivo rješenje. To je pokazatelj demokratske moći i ispunjavanje potrebe gradjana, što bi trebalo biti cilj svake demokratske vlasti, i na lokalnom nivou.
Na državnom nivou, nažalost, imamo dosta primjera, koji nam ne trebaju biti zvezda vodilja, navodi se na kraju saopštenja Službe za informisanje DS u CG koje potpisuje predsjednik Mehmet Bardhi.
