Izgradnja 90 novih malih hidrocentrala može Albaniju pretvoriti u „energetsku silu“, kako je govorio bivši vlada premijer Salji Beriša, ali će trošak te odluke biti visok u dugom roku, zaključuje se u studiji austrijskog eksperta Urliha Švarca. U dokumentu o karakteristikama rijeka na Balkanu i njihovom uticaju na životnu sredinu se, naime, navodi da će zbog snižavanja nanosa sedimenata posebnu cijenu platiti plaže na albanskom i crnogorskom primorju. „Iako su, dakle, infrastruktura i hidrocentrale važne, biodiverzitet i očuvanje ekosistema je vrijednost za čitavu Evropu“, zaključuje Švarc u studiji.
Upravo onako kako su nastale, pjeskovite plaže u Ulcinju nestaju: ogromne količine nanosa koje je Bojana vijekovima unosila u Jadransko more uslovile su formiranje Ade i Velike plaže. Zato se na albanskom jeziku ta najduža pjeskovita plaža često naziva i Štojska plaža (od alb. shtoj- nadodati se, proširiti se). Nanos koji je stizao u zonu ušća te rijeke se pod dejstvom morskih struja taložio duž morske obale stvarajući prekrasnu plažu, dok je pijeskom punio i plićine na obali, kao što je to slučaj sa Malom plažom.
I sve dok je postojala ravnoteža između količine nanosa koje je Bojana donosila i prirodne erozivne moći talasa, obale i plaže su bile stabilne. No, ta je ravnoteža poremećena gradnjom tri velike hidrocentrale na glavnoj pritoci Bojane, rijeci Drim (Vau i Dejes, Fierza, Komani) tokom 60-tih i 70-tih godina prošloga stoljeća su golim okom na ulcinjskoj rivijeri već vidljive. Naročito na prekrasnom ostrvu Ada, na rijeci Bojani. Najveći dio pjeskovite plaže duge 2,8 kilometara na ovom rajskom otoku više ne postoji. Rad morskih talasa, smanjeni dotok sedimenata, odnošenje pijeska i nebriga nadležnih institucija, ključni su razlozi koji utiču na ubrzani nestanak jedne od najljepših plaža na primorju. Satelitski snimci potvrđuju da je za tridesetak godina plaža na Adi smanjena za 70 metara, dok na istočnom dijelu ostrva, ona više praktično ni ne postoji!?
A taj proces ide dalje i već je zahvatio najznačajniji prirodni resurs Ulcinja, Veliku plažu! Na pojedinim mjestima ona je uža po 10-15 metara. Tako, pred našim očima nestaju kupališta koja su biser Ulcinja i najbolji dio turističke ponude te opštine. Jer, na tim plažama se gotovo sve može dobiti. U Ulcinju su shvatili da je davno prošlo vrijeme kada su se turisti samo izležavali na plaži; oni trebaju velike plaže na kojima mogu iznajmiti ležaljke, suncobrane, plovila, gdje mogu dobiti piće, njihova se djeca igrati, masirati se. Zato zakupci plaža ostvaruju najveću dobit u sezoni, ali čak ni oni ne uočavaju da su im plaže iz godine u godinu sve manje.
„Erozija je dugotrajan proces i posljednice njezinog djelovanja se vide tek nakon više decenija. Ali, u posljednje vrijeme djelovanje erozije na jadranskim plažama je ubrzano i stoga zabrinjavajuće“, kaže dr Kristina Pikelj sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koja već godinama istražuje ovaj fenomen. Ona tvrdi da je zbog toga posebno ugrožena turistička privreda na italijanskoj obali Jadrana oko Venecije i ušća rijeka Adiđe i Po.
Najbolje se to vidi u Albaniji, na starijem ušću rijeke Drim, kod Lješa, gdje je linija obale u kopno u posljednjih 150 godina ušla oko 400 metara!?
I profesor Sava Petković iz Beograda koji se decenijama bavi ovim pitanjima smatra da obzirom da plaže imaju ogroman značaj za budući razvoj turizma treba odmah utvrditi realno stanje procesa erozije, naročito na ušću Bojane. „Trebalo bi izraditi kompleksnu studiju uređenja obalnog prostora u toj zoni, koja je najvažnija prirodna močvara na istočnom Mediteranu“, dodaje on.
