U Statutu grada Ulcinja iz 1330. godine stoji odredba da podanici moraju saditi i uzgajati maslinu, te da se mladice te blagoslovljene biljke ne smiju izvoziti.
Ovo sveto drvo niko nije smio posjeći, a posaditi je bilo – bogougodno djelo.
Zato je u srednjem vijeku u Ulcinju uvedeno pravilo da se nijedan mladić nije mogao oženiti bez prethodno zasađenih 60 korijena maslina (dr Jovan Vukmanović: Ulcinjsko maslinarstvo i prerada maslina, Glasnik Etnografskog muzeja na Cetinju, knjiga II/1962, str. 227)