Ulcinj je grad koji spaja civilizacije. Dragi Bog mu je dao sve što je njegovim stanovnicima potrebno za kvalitetan život: prekrasnu prirodu, blagu klimu, odličan geografski položaj.
Ulcinj je jedinstvena simbioza ljudi koji ga čine, duha koji oni stvaraju i simboličkih tačaka po kojima se prepoznaje ovaj predivan prostor.
I svakako njegovog milenijumskog kontinuiteta, odnosno svijesti o postojanju i razvoju najstarije gradske cjeline na Jadranu. Vazda otvorene i interkulturalne, što su, uz solidarnost i pravdu, bili temeljni stubovi opstanka Ulcinja.
Zato je ovo danas najtolerantniji grad u Crnoj Gori, pa i šire, mjesto gdje se održavaju mundijali prijateljstva, iz kojeg se šalju poruke mira i ljubavi cijelom regionu, Mediteranu i svijetu.
Privilegija je živjeti u ovakvom gradu koji je svima nama dao mnogo, mnogo više nego mi njemu. A on ništa zauzvrat ne traži: samo lijepo ophođenje prema onome što je oko nas.
I upravo je to formula i za ono što se u svijetu više ne naziva održivi već odgovorni turizam: kada jedan grad postane dobar za život njegovih stanovnika, on postaje poželjna destinacija i za goste.
Dakle, ako destinacija nudi sve bolje uslove za rad, kvalitet života i razvoj – ljudi ostaju. Ako ostaju, oni stvaraju vrijednost. A gdje ima života i stvaranja, dolaze i mladi i turizam: prirodno, nenametljivo, kao refleks lokalne vrijednosti.
To je ista logika: turizam ne dolazi prvi, on dolazi kao odlična dodana vrijednost.
Upravo to treba da bude ključni motiv za naš Stari grad, u kojem posljednjih godina opada broj stanovnika. Da bi Stari grad cijele godine bio dinamičan i funkcionalan, potrebno je uskladiti očuvanje kulturne baštine sa svakodnevnim potrebama ljudi. Trebalo bi, na primjer, smanjiti poreze onima koji tu žive, davati im subvencije za obnovu fasada, uvesti ekološki prevoz i osigurati prostor za odlaganje otpada koji ne narušava vizuelni identitet, formirati pomorski muzej, otvoriti spomen-dom Skenderbega.
Naime, taj proslavljeni albanski vojni strateg, mislilac, političar i diplomata iz 15. vijeka je nakon oslobođenja svoje prijestonice Kruje (1443.), saopštio da je nasljednik Balšića i da želi da ima vlast nad krajevima kojima su oni vladali.
Iako nije uspio da oslobodi Ulcinj od Mletačke republike, Skenderbeg je u Starom gradu u Ulcinju imao kuću, koju su nakon njegove smrti, naslijedili rođaci.
Od značaja je svakako i činjenica da je jednu od prvih njegovih biografija 1481. godine napisao ulcinjski biskup Martin Segoni, koji je bio rodom sa Kosova. Svi kasniji Skenderbegovi biografi koristili su njegov rad.
Prosto je neshvatljivo da do sada nije urađeno nešto u tom smjeru. Kao što je lijepo i da predsjednik Opštine i predsjednik Skupštine Opštine Ulcinj imaju poseban prostor u Starom gradu, u kojem bi bili organizovani protokolarni prijemi.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Stari grad – prošlost oživljena sa mladima, kulturom i medijima”, koji finansira Turistička organizacija (TO) Ulcinj. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul Info“ i ne mora nužno odražavati stavove TO.
