U antičkom gradu Oulkinionu (alb. Ulkini (j)on – naš Ulcinj), kažu da se sadašnji Ulcinj tako zvao, odigrala se spektakularna partija šaha, koja se u narodnim kazivanjima i dalje prenosi sa koljena na koljeno. Ova drevna igra složene kombinatorike okupljala je građane Oulkiniona svake četvrte godine, a nekad čak i ranije. Igra se igrala živim figurama, tako da smo imali i kraljeve i kraljice i lovce i skakače i mnogo piona. Sve u cilju pobjede. Dakle, na jednoj strani stoje bijele figure, a na drugoj crne. Kod crnih figura se primjećuje da neke nedostaju, ali oni i dalje žele da igraju, vjerujući da će entuzijazmom i pameću pobijediti bijele. I
nakon jednog dana prebrojavanja, prestrojavanja, sitnih zamki za protivnika, pa poneki put i poteza protiv pravila (ali da niko ne vidi), dolazi se do dramatične završnice. Bijeli ostaje sa kraljem, skakačem (mnogi ovu figuru zovu konj) i dva
piona. A crni ima kralja i tri piona.
Crni još u ranoj fazi završnice ostaje bez još jednog piona, dakle ostaju mu još dva. Teška situacija, pa se već čini da će bijeli pobijediti. Za to vrijeme pioni bijeloga stoje u mjestu, dok skakač (konj) pravi nerazumljive poteze. Skače čas naprijed, čas nazad, potezi mu nemaju nikakvu djelotvornost. Uz svaki svoj potez taj skakač i riječima nešto poručuje, a ono što priča ne razumiju ni njegovi saigrači, a bogami ni njegovi protivnici, niti građani Oulkiniona. Saznajemo da ta figura čak i nije iz Oulkiniona, nego je na nagovor svoga kralja tj.kralja bijelih figura, došao iz drugog antičkog grada Butue (u spisima stoji da se tako zvala današnja Budva) da odigra ovu završnicu partije.
Za to vrijeme crni pioni su skoro stigli do figure kraljice. Međutim, nastao je problem koji od njih dvojice će uzeti figuru kraljice, a koji će biti top. Kralj crnih figura, koji se na šahovskoj tabli nalazi iza njih im govori da se međusobno dogovore a da je za njega svejedno, ko će koja figura postati, samo je bitno da se partija šaha dobije. Na jednom pergamentu piše da se taj kralj crnih figura zvao Bitanga. Lingvisti su utvrdili da je ta riječ imala izuzetno negativnu konotaciju, ali je kod tadašnjih građana Oulkiniona imala karakter slobode, čestitosti, pa su se mnoge zanatlije, filozofi, ribari i maslinari trudili da budu takve bitange.
Sa druge strane, kralj bijelih figura je bio vladar nad vladarima. Primus i samo primus, nikad nije ni bilo Primus inter pares. Pred njim su padali gradovi, na red je izgleda došao i grad Oulkinion. Taj kralj bijelih figura zvao se (S)lomi li ga LOMI. Vidjevši da gubi partiju šaha naređuje svojim pionima da se malo mrdnu, pomjeraju unaprijed, jer vidi da od onog skakača nema nikakve vajde. Ta dva piona imaju zanimljiv međusobni odnos. Jedan je aktuelni šef pion, a drugi je pion-bivši šef. Jedan je šef na lokalnom nivou, a drugi šef na državnom (vladarevom) nivou. Ipak, oba su samo pioni velikog bijelog kralja bez neke prevelike ambicije da na vladarevom nivou postanu jače figure i snažniji igrači. Ali zato se na lokalnom nivou trude da dođu do pozicije kraljice.
Dakle, kralj bijelih figura (S)lomi li ga LOMI je rekao da se pomjere, da povuku potez i oni to moraju učiniti. Ali, problem nastaje jer kralj nije odredio za koliko da se pomjere. Aktuelni šef pion pita bivšeg šefa da li da se pomjere za jedno ili
dva polja. To im pravila dozvoljavaju. Bivši šef pion je u nedoumici . Ako se pomjeri dva polja a kralj (S)lomi li ga LOMI je mislio jedno, ode funkcija piona u sljedećoj partiji šaha. Ako se pomjeri jedno polje, a kralj je mislio da treba dva, opet isto. Što da rade? Dogovaraju da se pomjere pola polja, pa ako kralj malo podvikne pomjeriće se za još pola polja, a ako kralj puno vikne onda će i za cijela dva polja. Za to vrijeme dok su se oni dogovarali jedan crni pion osvaja kraljicu,
a drugi crni pion osvaja topa. Matiraju bijelog kralja. Bijeli kralj (S)lomi li ga LOMI je veoma ljut pa u srdžbi prijeti crnim figurama da će u sljedećoj partiji igra trajati dok on ne pobijedi, a u međuvremenu nek se svi pripaze njegovih laufera.
Crni pion koji je osvojio kraljicu mu kaže da je ovo ipak igra šaha, a ne igra ‘čovječe, ne ljuti se’.
Kralj crnih figura iliti Bitango slavi pobjedu u prvoj od mnogih partija koje će te godine igrati sa istim suparnikom.U daljini, građani Oulkiniona uočavaju dimne signale. Crni pion koji je postao figura kraljice je jedini u Oulkinionu koji umije da
dešifruje dimne signale. Govori građanima Oulkiniona da kralj bijelih figura (S)lomi li ga LOMI nije više ljut, da se tada, u naletu srdžbe, samo šalio. Građani Oulkiniona ipak mogu da budu spokojni. Ali, ne lezi vraže, stiže glasnik i kaže da kralj (S)lomi li ga LOMI nije slao dimne signale. Ko li ih je poslao? Tu se pronađeni fragmenti završavaju. Naučnici još ne mogu utvrditi dalji tok istorije antičkog grada Oulkiniona. Dragi čitaoci, ovo je samo umjetnički izraz pisca ovog članka i SVAKA PODUDARNOST SA AKTUELNIM LIKOVIMA, DOGAĐAJIMA I GRADOVIMA JE SASVIM SLUČAJNA.
