Suzana Ganic: JEGULJA IZ ZAGADJENE PORT MILENE JEDE SE U RESTORANIMA I VAN ULCINJA

Kanal Port Milena, nekada najveće prirodno mrijestilište ribe na Jadranu i svojevrsna turistička atrakcija na samom početku Velike plaže, danas je crna ekološka tačka, u kojoj se i dalje izlovljava riba, uglavnom jegulja, o čijem kvalitetu se gotovo uopšte ne govori.  Iako veliki broj Ulcinjana ribu iz Porata zaobilazi u širokom luku, na tom mjestu se lovi i to u velikim količinama. Ulcinjani su svjesni šta se na tom prostoru dešava već decenijama, a posljednje analize, koje je radila NVO Zeleni korak, potvrdile su da riba sadrži hemikalije i mikroorganizme. Smrad koji se širi oko kanala, otpad, smeće, otpadne vode i fekalije učinili su nekadašnji prirodni rezervoar ribe, izvorom zaraze i septičkom jamom. Nazivali su je do osamdesetih godina prošloga vijeka hranilicom Ulcinja. Tada, mešutim, kreće stampedo divlje gradnje i uzurpacija obala kanala, a Porat postaje ekološka bomba. U ovom trenutku već tempirana.

Riba iz Port Milene se prodaje u velikim količinama, a o njenom kvalitetu niko ne vodi brigu. Jedan od ulcinjskih ribara tvrdi da kad je “noć dobra” može da se ulovi i do 100 kilograma jegulje, sa dobrim pinarima i kalimerama. “Uzme se i do hiljadu eura za noć, jer kilogram krupne jegulje košta deset eura. Najbolje se lovi kad krene grmljavina. Tada jegulje ima koliko vam je volja, vrećama se lovi”, priča jedan od ulcinjskih ribara, koji je želio da ostane anoniman, zbog solidarnosti sa kolegama.

On kaže da se jegulja lovi isključivo u Poratu. Ima je i u rijeci Bojani, ali ne u tolikoj mjeri i teže je u rijeci loviti zbog veće dubine. “Znaju ljudi kakva je voda u kanalu, ali, ipak, jedu jegulju. Prodaje se i van Ulcinja. Kada je dobar ulov, ljudi koji drže restorane na Primorju je kupuju. To su dobri komadi ribe. Znamo da ne može biti stoposto ispravna, s obzirom da je u kanalu oko kojeg se širi nepodnošljiv smrad, ali ipak ide. Ljudi kupuju, prodaje se, tražena je. Ima i cipola i brancina, ali nijesu veliki komadi. I to se može naći u restoranima”, tvrdi ribar. Kaže, takva je situacija, nema se para, pa ljudi traže jeftinije. “Cipol i brancin su iz Porata nešto jeftiniji, a i jegulja, ako je sitnija, prodaje se jeftinije”, dodaje on.

Ima  i onih koji ribu iz Porata već godinama ne jedu. Jedan od njih je direktor NVO Zeleni korak Dželjalj Hodžić. “Na mom stolu ove ribe nema odavno. Riba iz Port Milene bogata je hemikalijama, mikrorganizmima i fekalijama, jer se oko 70 odsto kanalizacije iz gradskog jezgra, kanalom Bratica, izliva u Porat”, upozorava Hodžić.

Na inicijativu ovog poznatog ekološkog aktiviste nekoliko puta su rađene analize vode i ribe iz nekadašnjeg mrijestilišta, u kome su se ranijih godina dešavali i masovni pomori ribe.

Prema njegovim riječima, posljednja analiza koja je rađena u Ekotoksikološkom zavodu pokazala je da u vodi Port Milene ima i ešerihije koli koja izaziva, kako navodi, meningitis, ali i bakterija poput salmonele. “Rezultati su zastrašujući. Ima hiljadu puta više bakterija od normalnog prosjeka, ali izgleda da to nikog ne dotiče”, ističe Hodžić.

Uprkos svemu tome, zabrane izlova na tom potezu nema, niti je ikada bilo. Kakvog je kvaliteta riba iz kanala Port Milena u Upravi za bezbjednost hrane ne znaju, jer oni kontrolišu zdravstvenu ispravnost ribe isključivo na tržištu, odnosno na zelenim pijacama i restoranima, gdje se, kako su nam kazali, može prodavati samo riba koju su izlovili registrovani ribari, ili ona iz uvoza.

Iz NVO Zeleni korak upozoravaju da je Port Milena leglo zaraze i da više nema vremena za čekanje. “Ovo je bomba i samo što nije eksplodirala. Ukoliko do toga dođe, Ulcinj može zaboraviti turizam. I to ne na jednu, već na više godina”, kazao je Hodžić navodeći da je Porat predugo na čekanju.

A atak na Porat počeo je prije više od 30 godina i, kako naglašavaju iz civilnog sektora, traje i danas. “Divlja gradnja, hoteli, restorani, apartmani i privatne kuće ispuštaju otpadne vode i kanalizaciju direktno u Port Milenu. Mnogi su deponovali šut i zemlju na njene obale, proširujući kupljene ili uzurpirane parcele”, kazao je Hodžić, dok u Sekretarijatu za komunalne djelatnosti Opštine Ulcinj to potvrđuju.

Prema riječima samostalnog savjetnika Đorđa Dabovića, oko 200 objekata  je sagrađeno tik uz Porat, a preko 600 uz cijeli kanal, uključujući i Štoj, koji nema kanalizacionu mrežu.

“Situacija je jako teška. Port Milena je u komi. Osamdesetih godina je bila hraniteljka Ulcinja, ulcinjske sirotinje i ribara, a danas je septička jama”, kazao je Hodžić dodavši da je tužno što smo dozvolili da se ovo desi.

On, zaljubljenik u ovaj kultni dio zavičaja, prisjeća se kako se nekada lovilo na Port Mileni i kakva je ona bila. “Nikada Ulcinjani nijesu govorili ‘idem da pecam ili lovim’, kada su odlazili na Porat, već ‘idem da uzmem malo ribe za kuću’. Tada nije bilo frižidera, uzimali su ljudi po dva-tri kila, koliko im je trebalo za ručak, pa bi došli ponovo po još. Toliko je bilo ribe”, ističe Hodžić.

Riba nestaje, ali i turisti, uslijed nesnosnog smrada koji se širi. “Ovako mi čekamo sezonu već godinama. Ljeti kanalizacija baš smrdi, posebno predveče kada se svi vraćaju s plaže. No, mi ne možemo popraviti situaciju. Obećavaju godinama da će riješiti problem, ali to nikako da se dogodi”, kazao je mještanin Cano Lazoja, koji u ovom dijelu ima aprtmane.

Pitali smo ga da li turiste zanima odakle dolazi toliki smrad. “Pitaju, naravno, kako da ne pitaju! Nekad prećutimo, nekad u šali kažemo da je sumpor, afrodizijak, sličan je miris”, kaže Lazoja.

Kabilj Kashodža potvrđuje priču komšije Lazoja. “Ova destinacija je bila najjača poslije Male plaže po pitanju turizma, ali ljudi je sve manje. Naši turisti koji su godinama bili ovdje bježe, hvataju se Štoja. Osjetili su to. Svi kažu da smrdi. Možda će se neko naći da nam pomogne dok ne dođu tigrasti komarci, a imaju odličnu šansu da se ovdje ugnijezde”.

Predsjednica ekološke NVO “Dr Martin Šnajder-Jakobi”, Zenepa Lika, uvjerena je da ne postoji iskrena volja da se riješi problem Port Milene. “Nevjerovatno da još ne vidimo značaj i urgentnost situacije. Trebamo li da se zarazimo, potrujemo, pa da neko reaguje!? Iskrena da budem, i građani maksimalno iskorišćavaju nerad institucija, proširuju zemljišta, bacaju šut, grade, nadograđuju, a svi ispusti vode u Porat”, kazala je Lika.

ĐorđeDabović, samostalni savjetnik u Sekretarijatu za komunalne djelatnosti i zaštitu životne sredine, priznaje da je za ovakvu situaciju na Port Mileni kriva lokalna samouprava, baš kao i za neiskorišćenih pet miliona eura.

“Ko je kriv? Pa nerad lokalne samouprave! Sredstva imamo, ali se politički nadgornjavaju. U pitanju je neodgovornost, svako radi za sopstveni interes, o opštem niko i ne misli”, kazao je Dabović, koji smatra da je krajnji momenat da se neko ozbiljnije zauzme u rješavanju ovog problema i, pritom, pominje državu.

Uprkos tome, konkretnih aktivnosti nema na vidiku. Najavljivano je iz lokalne samouprave više puta da će problem kanalizacione mreže za četiri naselja biti urgentno riješen. Raspisan je i tender, najavljivalo se pompezno, ali je sve, po već viđenom scenariju, ostalo mrtvo slovo na papiru.

I ovog ljeta turiste će dočekati vidljivi kanalizacioni ispusti. Kada je početkom godine, na zahtjev ribara, prošireno ušće Port Milene (novcem koji je obezbijedilo Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja) kako bi čamci mogli da prolaze, stiglo se i do kanalizacionih cijevi skrivenih u šut i šipražje. Rašćišćavanjem terena isplivali su na površinu problem koji ranije nijesu bili toliko očigledni. Cijevi iz kojih se kanalizacija izliva u Porat sada su u prvom planu.

Direktor NVO Zeleni koark Dželjalj Hodžić ne odustaje. Organizovaće konferenciju, dići na noge sve ambasade, pomoći će mu i princ Nikola I Petrović, kojem je rekao da kanal koji je nazvan po njegovoj babi Mileni, nipošto ne zaslužuje ovakav tretman i da nije dostojan njenog imena.

Port Milena: Od fenomena do uništenja

Kanal Port Milena iskopan je 1885. po projektu inžinjera sa Crnogorskog dvora, Rusa, Vladimira Ivanoviča Varmana. Svrha prokopavanja bila je izlivanje vode Zoganjskog jezera u more. Naredbu za ovaj poduhvat izdao je knjaz Crne Gore Nikola I, kada je prvi put posjetio Ulcinj, nakon njegovog pripajanja Crnoj Gori,  1878. godine.
To je bilo močvarno područje sa kojeg su se širile bolesti, posebno malarija, od koje su djeca masovno umirala. Zbog toga je knjaz dao naredbu da se prokopa kanal, koji je i uspio da suzbije malariju, tako što se voda jezera miješala sa morskom vodom. Iz zahvalnosti za suzbijanje bolesti, narod je kanal nazvao imenom Knjeginje Milene.

Kanal Port Milena nekada je bio dug četiri kilometra, širok između 80-120, a dubok između četiri i osam metara. Danas na nekim mjestima vode gotovo i da nema, zbog šuta i raznog otpada, dok su divlji objekti prosto ugušili Porat.

Suzana Ganić, Portal Ul-info

Priča je urađena u okviru projekta “Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!” koji sprovodi CGO sa RTCG i i Portalom Ul-info. Projekat finansira Evropska unija.