Novi Prostorno-urbanistički plan (PUP) Ulcinja mogao bi definitivno da pokopa ideju o turističkom kompleksu na ulcinjskim poljima soli. Barović, međutim, još pokušava da manevrira.
-Sudbina Solane je u rukama opštinske vlasti u Ulcinju“, rekao je ministar ekonomije Vladimir Kavarić odgovarajući u državnom parlamentu na pitanje poslanika Pozitivne Crne Gore Dritana Abazovića da li je Crnoj Gori potrebna jedina fabrika soli sa tradicijom dugom gotovo osam decenija. U Ulcinju o tome niko nema dileme iako se ponekad od trenutnog čelnika te opštine Nazifa Cungua može čuti mišljenje da je „svima u interesu iznalaženje zajedničkog rješenja koje će biti održivo i zadovoljiti sve strane“.
Standardi: Planovi i ideje kontroverznog biznismena Veselina Barovića, čiji Eurofond već deset godina veoma neuspješno gazduje tim najstarijim privrednim subjektom u toj opštini, o gradnji apartmanskog naselja i golf terena, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim – od Ulcinja preko Podgorice pa do Brisela. Naime, zbog prenamjene prostora Solane, u finišu izrade Prostornog plana države, od poljoprivredne u građevinsku zonu, reagovao je čak i evropski komesar za životnu sredinu Janez Potočnik. On je crnogorske vlasti podsjetio da područje Solane zbog izvanredne bioraznolikosti „već uživa neke međunarodne standarde“. Sada kada je ova zemlja otpočela pristupne pregovore sa EU, a oni o zaštiti životne sredine će biti među najtežim, zvaničnoj Podgorici ne bi bilo previše uputno da se upušta u još jednu blamažu. Jer, ptice na Solani nijesu crnogorske. Čak polovina od evropskih vrsta ptica obitava u zaleđu Velike plaže, pa njihova zaštita daleko prevazilazi nacionalne okvire. Ukoliko Evropska komisija može da prihvati uništavanje jedne firme, ne može nipošto da pređe ćutke preko pokušaja degradacije jednog izuzetnog područja na svom jugoistoku. Čak se zahtjeva stroga zabrana lovnog turizma, od kojeg lokalno preduzeće za uzgoj i zaštitu divljači ostvaruju značajne prihode.
Oprez: Suočena sa pritiskom EU i posebno moćnog „ptičjeg lobija“ crnogorska vlast je morala da odlukama nižih organa oburda Barovićeve želje da bi se njegova posrnula imperija mogla povratiti prodajom Solane. Tako će u Nacrtu Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj, koji radi crnogorska Vlada, jasno naznačiti da je za „prostor Solane zadržana postojeća namjena proizvodnje soli i isti prostor je prepoznat kao područje izrazite prirodne ljepote/pejsaža posebne vrijednosti“. Vlada ide čak do prijedloga koji je postojao početkom 2008. godine da se Solana proglasi spomenikom prirode. „Raduje nas takvo opredjeljenje, samo poučeni iskustvom prilikom donošenja Prostornog plana Crne Gore, moramo biti do kraja oprezni“, kaže izvršni direktor Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL) Džemal Perović. Jer, Barović je, kako dodaje on, godinama bio istrajan u namjeri da izvuče što veću špekulantsku dobit od tog kolektiva. Dok Barovićev bliski saradnik Bojša Šotra kaže da su „u Eurofondu napravili koncept održivog razvoja Solane“ koji predviđa i nastavak proizvodnje soli i izgradnju turističkih kapaciteta, pa sve do golf-terena. Slaže se i da treba uraditi Studiju zaštite Solane koja bi odredila nivo zaštite tog područja. A osim slatkih priča i omamljujućih floskula, ulcinjska vlast još nije izložila svoju viziju razvoja tog prostora, što je bila obavezna da učini kroz Strateški plan. Više niko ne može da kaže kada će se taj dokument usvojiti, iako je, po odredbama zakona, to trebalo učiniti do kraja prošle godine.
Stanje: Solana je kao privredno preduzeće danas u svakako najtežoj situaciji od osnivanja, davne 1934. godine. Dugovi tog preduzeća prelaze tri miliona eura, u njoj je zapošljeno tek 72 radnika, ili sedam puta manje nego prije 2,5 decenije. Ni dogovor postignut krajem februara, po kojem su oni dobili ugovore o radu, na određeno vrijeme, poslovodstvo ne poštuje, tako da su radnici na rubu egzistencije. Pitanje je takođe kako će se odraditi predstojeća berba iako je, kako tvrde radnici, pod izgovorom da im upravo za to trebaju sredstva, stečajna uprava pribjegla prodaji nekoliko hiljada tona soli na zalihama „Crnagoraputu“, a intenzivno se rasprodaje i staro željezo. Istovremeno se, po sedmi put za Barovićevog zemana, Solana nalazi na tenderu. Cijena je ovog puta 204 miliona eura, ili 54 miliona manje nego na prvom javnom nadmetanju, za prostor površine 15,2 miliona metara kvadratnih. No, nakon odluka državnih organa i opštine Ulcinj minimalne su šanse da neko sa toliko puno para ima toliko malo pameti i kupi Solanu, preduzeće koje je već punih 79 godina ekonomska, ekološka, turistička i kulturološka vrijednost Ulcinja i čitave zemlje. Ukoliko se prihvati prijedlog da bude uvrštena na Ramsarsku listu, što je najveći stepen vrjednovanja močvara na planeti, biće to najbolji dokaz da je to područje od posebne vrijednosti za čitavo čovječanstvo.
Mustafa CANKA
