Ulcinjska kuhinja je priča o istoriji, identitetu i vrijednim rukama građana/ki Ulcinja. Prije svega o interkulturi, jer svjedoči o plodonosnom prožimanju velikih civilizacija i kultura na ovom prostoru.
Dokaz tome je niz ulcinjskih specijaliteta: od bamija i japraka, preko elbasan tave, ćufti u kisjelom mlijeku, dolmi, raznih salata, pa sve do pita i slastica.
Jer, pite su neizostavan dio ulcinjske gastronomije, prepoznatljive po tankim korama, bogatim nadjevima i načinu pripreme koji se prenosi s generacije na generaciju.
Ima ih dvadesetak vrsta, pa svaki Ulcinjanin ima neku svoju omiljenu pitu bilo onu sa mesom, jajima i kisjelim mlijekom, tikvom, erzama (krasuljica), porilukom, spanaćem, krompirom, sljezom…
Savijaju se u krugove ili ređaju u tepsiju, pa se zbog vremena potrebnog za razlistavanje kora često nazivaju “pita od pola dana”. “Zato danas uglavnom izbjegavaju da ih prave i kupuju gotove kore”, kaže koautorka kuvara “Tradicionalna babina kužina“ Adaleta Bibezić.
Ona, ipak, nema dilemu da li se isplati ostaviti pola dana na pitu. “Isplati se, jer se ukus ne može uporediti!”, dodaje Adaleta.
U posljednje vrijeme nema događaja ili manifestacije u Ulcinju kada gosti ili posjetioci ne mogu probati ulcinjske pite. Posebno je taj specijalitet prisutan na stolu u našim restoranima tokom mjeseca Ramazana, pa je postao prepoznatljiva kulinarska specifi;nost Ulcinja za koji treba i znanje i umijeće.
Tu je svakako i važan sastojak za pripremu ulcinjskih pita, ulcinjsko maslinovo ulje, s kojim se premazuju kore. Ono im daje potrebnu elastičnost i jedinstven miris.
Uostalom, ekstradjevičansko autohtono ulje je temelj svakog ulcinjskog kulinarskog specijaliteta. A sočne pite prekrasnog ukusa to sigurno jesu.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Kultura kuhinje: svi ukusi Ulcinja”, koji finansira Ministarstvo kulture i medija, iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove Ministarstva.
