Ova sezona prolazi kao stihija, neki vihor ili cunami. Tek što će početi, a biće završena. Gotovo je to postalo pravilo svih ovih godina: sezone nam zaista liče crtama u pijesku. Njihovi efekti su vidljivi do prvog talasa.
Zato su ovo i sezone povećane napetosti. Jer, obaveze prema bankama i državi su velike, inspekcije dišu za vratom svima, troškovi života rastu, a treba preživjeti preostalih 300 dugih dana u godini.
Stoga je za našu malu zajednicu i ljude koji je čine od životne važnosti da pokušaju sačuvati hladnokrvnost i dostojanstvo. Jer, sezone dolaze i prolaze, a Ulcinj ima tek jednu ulicu i treba se sa sugrađanima gledati i preostalih 300 dana.
Možda je u pravu jedan moj prijatelj Njemac, koji mi je rekao da Ulcinj sada zapravo gubi od turizma, odnosno od onoga što se ovdje naziva turizam. Jer, gosti, kaže on, troše vodu, struju, iskorištavaju plaže i infrastrukturu i prave otpad, dok je opština i formalno u stečaju.
Zato odmah nakon sezone treba sjesti i otvoriti široku raspravu i debatu oko turističke i ukupne budućnosti ove opštine. Napraviti Strategiju destinacijskog menadžmenta za narednih nekoliko godina, kad već nema ni govora da ćemo dobiti Strateški plan opštine.
Jer, na ovaj se način više ne smije raditi. Konkurencija je sve veća, treba osvajati nova tržišta, dok kriza drma čitav region. Ulcinj ima svoja adute, ima što da ponudi svima, ali najprije mora znati što zaista želi.
A turizam je danas i zanat nauka i ima svoje zakone, pravila i standarde. I oni su poput prirodnih: ako ih istjerate kroz vrata, ući ce vam kroz prozor. Zato kod nas još uvijek svako ulazi kako hoće i radi što mu padne na pamet.
Nadajmo se da prava sezona počinje i da će do kraja avgusta ulcinjska rivijera biti puna i da će turisti više trošiti. Zato se sada na najljepši način mora odraditi ovih četrdesetak preostalih dana sezone i na taj način poslati poruka gostima da u Ulcinj dolaze i narednih godina.
