Ova sezona prolazi kao stihija, neki vihor ili cunami. Tek što će početi, a biće završena. Gotovo je to postalo pravilo svih ovih godina: sezone nam zaista liče crtama u pijesku. Njihovi efekti su vidljivi do prvog talasa.
Zato su ovo i sezone povećane napetosti. Jer, obaveze prema bankama i državi su velike, inspekcije dišu za vratom svima, troškovi života rastu, a treba preživjeti preostalih 300 dugih dana u godini.
Stoga je za našu malu zajednicu i ljude koji je čine od životne važnosti da pokušaju sačuvati hladnokrvnost i dostojanstvo. Jer, sezone dolaze i prolaze, a Ulcinj ima tek jednu ulicu i treba se sa sugrađanima gledati i preostalih 300 dana.
Možda je u pravu jedan moj prijatelj Njemac, koji mi je rekao da Ulcinj sada zapravo gubi od turizma, odnosno od onoga što se ovdje naziva turizam. Jer, gosti, kaže on, troše vodu, struju, iskorištavaju plaže i infrastrukturu i prave otpad, dok je opština i formalno u stečaju.
Zato odmah nakon sezone treba sjesti i otvoriti široku raspravu i debatu oko turističke i ukupne budućnosti ove opštine. Napraviti Strategiju destinacijskog menadžmenta za narednih nekoliko godina, kad već nema ni govora da ćemo dobiti Strateški plan opštine.
Jer, na ovaj se način više ne smije raditi. Konkurencija je sve veća, treba osvajati nova tržišta, dok kriza drma čitav region. Ulcinj ima svoja adute, ima što da ponudi svima, ali najprije mora znati što zaista želi.
A turizam je danas i zanat nauka i ima svoje zakone, pravila i standarde. I oni su poput prirodnih: ako ih istjerate kroz vrata, ući ce vam kroz prozor. Zato kod nas još uvijek svako ulazi kako hoće i radi što mu padne na pamet.
Nadajmo se da prava sezona počinje i da će do kraja avgusta ulcinjska rivijera biti puna i da će turisti više trošiti. Zato se sada na najljepši način mora odraditi ovih četrdesetak preostalih dana sezone i na taj način poslati poruka gostima da u Ulcinj dolaze i narednih godina.
0 Responses
Da li mislite da nas komšije i potencijalni gosti ne gledaju kako i šta radimo. Da se svake stvari prihvatamo sa kratkim ahom i željom za brzom i velikom zaradom, a ponuda i odnos do gostiju je katastrofalan.
Pre svega, naš osnovni adut iz prošlosti i nacionalnaosobina broj jedan, gostoprimstvo, se je izgubilo. Nama se iz očiju vidi želja po brzoj zaradi a gosti to ne vole. Oni traže predanog i dobrog domaćina koji će im se posvetiti, koji će ih poštovati ( a ne o njima iza leđa govoriti ružne stvari),koji će pokazati da su dobrodošli. Gosti ne vole naduvene i ksenofobične ljude kojih je CG prepuna.
Gosti žele da se tu osećaju kao kod kuće, a mi im to ne dozvoljavamo, jer mislimo da je CG samo naša, a oni su tu došli da nam donesu novac. Malo morgen, što bi neko rekao!
Uživajmo samo u svom ‘ raju’!, to je poruka onih koji nisu došli i koji više nikada neće ni doći.
Mi Nemce zalud čekamo, znaju oni gde su dočekani kako i dolikuje.
NTO CG i OTU je krivac za ovako stanje u turizmu
Dokle se ne počne sa čišćenjem i dovođenjem novi iskusnih kadrova, koji će znati da povrate Njemačke turiste ili EU od turizma, kao što sam ranije rekao, neće biti ništa! Rekao sam, ne podcjenjujući ni jednog gosta, da Kosovari nijesu ta klijantela koja će oživjeti crnogorski turizam. Mora se tražiti kvalitet a ne kvantitet. Nažalost naša turistička strategija ako je imamo je čist promašaj!!
Pretplaceni za raj
Njeguje se izmedju ostalog medju njima
i skrivena prica o sebicnim ulcinjanima
kao ostavstinski zalog
Cuvaju poroka tog
Odavno mi se jadaju, meni prijateljski
naklonjeni redovni posjetioci kosovarski
Cesto smo predmet parodijskih prica
mnogih fajerabend teferica
Iz ciste navike vise
Podrivam ih jos vise
Pa cesto i kroz smijeh kazu
Ostavite i za druge ulaz u tu vasu rajsku plazu
Naravno na um mi pade
Srecno vrijeme seherzade
Birtije male sa puno malih slasti
Njemica lizeci sladoled sa puno strasti
Eh vrijemena li to bijahu
Na nasem mezijahu
Ostaju nam zaludni uzdasi
Sto nas grad nekada davno nostalgicno krasi
Gostprimsvo na izdisaju je sada
nekad ponos nasega vjekovnoga grada
Neka jednom sjednu ocevi gradski
Bez poroka sebicnosti i nagon nomadski
Zarad narastaja svoga i neslavne im historije
Da izbjegnu nove gurbetdzije