Poslije iscrpljujućih dana provedenih na bonaci u blizini solunske luke, iznenadni široki vjetar Sahare nosi naš jedrenjak kroz Otrantska vrata u mirno Jadransko more. Usput slušamo priče starog Arapina iz Tripolija o nevjerovatnom gradu na obali mora. Rekao nam je da su njegovi preci često navraćali u ovaj grad a neki u njemu i ostali. Dao nam je u ruke jedan primjerak turističke knjižice „Ulcinj – The One Day of My Life“ koju je dobio od nekog mještanina prilikom svoje prethodne posjete, da bismo se upoznali sa gradom u koji smo se uputili. Njegove priče se nižu jedna za drugom dok plovimo prema obali koja se već nazire.
Galama mornara iz korpe osmatračnice usmjerava nam pažnju na strme zidine malog kamenog grada koji neobično svjetluca na horizontu. Ulcinj! Kamen koji kroz vjekove prepliće egzotiku Orijenta i dostojanstvo zapadnih civilizacija.
Nijesmo daleko od obale i Ulcinj već priča svoju priču i dočekuje nas ljepotom prirode i obrisima istorije koja je zapljusnula balkansku obalu.
Odlučivši da idemo trasom starih brodova Sredozemlja plovimo malo dalje od obale i prema istoku kuda su puljanski brodovi prenosili mošti Svetog Nikole i vidimo prelijepu crkvu posvećenu ovom zaštitniku moreplovaca i ribara. Nalazi se osam kilometara uzvodno rijekom Bojanom, na najistočnijoj tački Velike plaže, i kako legenda kaže: mošti ovog sveca su na kratko odložene na mjesto budućih temelja crkve.
Idemo polako uz obalu, prvo uz Adu Bojanu, nevjerovatno rječno ostrvo koje je po legendi nastalo poslije potonuća broda „Мerito“ 1858. godine kod dva obližnja manja ostrva. Upravo je ovaj događaj doveo do toga da se zadržavaju rječni sedimenti koji su tokom vremena formirali Adu. Ostrvo je trouglasto; sa dvije strane ga zapljuskuje rijeka Bojana, a sa jedne Jadransko more. Plaža je duga oko 3800 metara.
Ada je najpoznatiji turistički dragulj Crne Gore i istinska oaza mira. Nudisti na ovom rajskom ostrvu uživaju daleko od radoznalih pogleda.
Čitali smo, a sada se uvjeravamo da je jahanje već četiri decenije jedna od glavnih turističkih atrakcija na Adi. Zavidimo im na ovom doživljaju koji čak kada se i iz daljine posmatra izgleda nezaboravno.
Ada se otkriva kao idealna lokacija za ne samo za jahanje već i šetnju tik uz more i čini nam se da se bolje mjesto za to teško može pronaći.
Rijeka Bojana je po mnogo čemu posebna. Treća je u Mediteranu po količini vode koja se izliva u more, poslije Nila i rijeke Po. Poznata je po svojim neobičnim osobinama od kojih je najpoznatija ona da se njeno korito, počevši od ušća, u dužini od 36 km, nalazi ispod nivoa mora.
Bojana nas svojim zapadnim krakom nosi opet u more i nastavljamo pored Velike plaže ploveći uz nju još 13 km. Velika plaža je najduža plaža na istočnoj obali Jadrana. Prekrivena je sitnim pijeskom bjeličasto-sive boje koji ima veoma djelotvorno zdravstveno svojstvo, te se ležanje na njemu preporučuje u prvom redu zbog problema sa ekstremitetima, išijasom, reumom, kičmom…Velika plaža je najljepša u suton – kad pri zalasku sunca nastaje nevjerovatna igra boja koja more, pijesak i nebo stapa u jedinstvenu sliku.
Zmajevi koji lete svuda naokolo bez ikakvog reda unose šarenilo u ovu mirnu sliku, prolaze oko nas i šepure se dok ih mi fotografišemo. Nismo ni znali koliko je kitesurfing ovdje popularan. Nesumnjivo da vjetar koji stalno duva, prostrana pjeskovita plaža i veliki broj sunčanih dana u godini stvaraju idealnu kombinacija za kitesurfing. Zato je ulcinjska Velika plaža na samom vrhu destinacija za ljubitelje ovog sporta. U toku sezone, od maja do oktobra, Veliku plažu posjete brojni kitesurferi iz čitavog svijeta.
Idemo uz Veliku plažu sve do kranje zapadne tačke gdje se uliva kanal Port Milena. Port Milena je kanal koji je izgrađen 1890. godine. Nazvan je po crnogorskoj kraljici koja je imala namjeru da izgradi kanal da bi se isušilo Zoganjsko jezero kao leglo komaraca a sa druge strane bi se dobilo plodno zemljište. Ipak, desilo se nešto drugo. Pošto je nivo jezera bio niži od srednjeg nivoa mora kada je kanal iskopan more je poplavilo i kanal i jezero. Promjenom toka rijeke Drim krajem XIX vijeka prema Skadarskom jezeru rijeka Bojana je počela da dobija veće nanose i da se uliva u kanal. Od malog kanala, voda je erodirajući njegovo korito, za nekoliko godina napravila kanal prosječne širine 100 a dubine od 8 do 10 metara. Port Milena je danas omiljeno mjesto za ribarenje i na njoj se nalazi veliki broj ribarskih koliba, poznatih „kalimera“, sa specifično postavljenim držačima za mreže. U svakom slučaju, vrlo neobično i zanimljivo mjesto.
Obilazimo rt Đerane a miris soli u vazduhu polako zamjenjuje miris borovine. Otkriva nam se Borova šuma. Na tom prelijepom području nalazi se poznata Ženska plaža sa svojim sumpornim izvorima, koji su po narodnom vjerovanju pravi eliksir za nerotkinje. Rano je jutro a šetalište je prepuno ljudi koji traže lijek ili jednostavan užitak u mješavini blagotvornih prirodnih mirisa.
Udaljavamo se od obale da bismo još jednom dobro osmotrili Stari grad. Vidimo Malu plažu koja je još uvijek prazna. Samo suncobrani i ležaljke nagovještavaju njenu živost.
Ovo je gradska plaža sa pješčanim žalom od najsitnijeg pijeska na obali i u vodi. More oko nje je tamno plavo-zelene boje. U plićaku koji ide daleko od plaže igraju se djeca. Sa zapadne strane se zavšava pred zidinama Starog grada.
Siječemo talase i približavamo se vjerovatno najstarijim bedemima Mediterana, čije lice morska pjena umiva još od antičkih vremena. Grk koji putuje sa nama pokazuje u pravcu mjesta na kome se nalaze ostaci kiklopskih zidina, kako se nazivaju gigantske stijene grubo istesane u višeugaone oblike, koje su gradili neimari iz Epira u slavu boginje Artemide, u petom vijeku pre nove ere.
Prolazimo pored Starog grada u širem luku ka zapadu i gdje nam se otkriva prelijepa uvala Valdanos obgrljena bezbrojnim maslinama prosječne starosti od oko 800 godina. Čitali smo da ih u Valdanosu ima oko 18 000.
Valdanos je mjesto na koje Ulcinjani odlaze da bi udisali čist vazduh, slušali vjetar, divili se ljepotama prirode; da šetaju, plivaju, rone, voze bicikl ili brodićem obilaze Stari Ulcinj i uvale u neposrednoj blizini, love ribu. To je uvala mira, ljepote i ljubavi sa plažom dugom 376 metara, koja je proglašena Spomenikom prirode. I podmorje Valdanosa je prekrasno, sa morskim livadama, koje potvrđuju da je voda u ovom zalivu kristalno čista i da u njemu obitava mnogo kvalitetne ribe.
Odatle gledamo Mendru, najstariji svjetionik u Crnoj Gori i jedan od posljednjih svjetionika Jadrana na kome je zadržana ljudska posada.
U pjeni talasa, sjeverozapadno od gradskog utvrđenja, malo dalje od uvale Valdanos, vidimo kako se otkriva i prkosi stari pristan i stijena za koju se vjeruje da je brijeg potonulog, Starog Ulcinja. Danas se to mjesto zove Kruče i u njemu se nalaze ostaci velike seoske kuće takozvane „villa rustica“.
Ostaci mozaika, keramike i novca iz vremena vizantijskih careva Anastasija, Justina I i Justinijana I koji su pronađeni u Kručama, govore o tome da je jedna “villa rustica” sagrađena u VI vijeku nove ere. Poslije ilirskog bedema u Starom gradu, ona predstavlja do sada najvrijedniji otkopani kompleks na području Ulcinja
Vraćamo se prema istoku i Starom gradu. Skoro na samoj obali se ponosi jedinstvena visoka Džamija pomoraca koja je nekada služila kao svetionik.
Džamiju na Pristanu sagradio je skadarski Ibrahim-paša Bušatlija (1797 – 1809), brat Mahmud-paše. Ibrahim-paša je teško ranjen u bici na Krusima, 1796. godine, pa je u znak zahvalnosti Bogu što je ostao živ podigao ovu džamiju. Posvetio ju je ulcinjskim pomorcima koji su dali veliki doprinos uspjehu i bogatstvu njegove porodice, pa se stoga u narodu ona naziva Džamija pomoraca. Srušena je 1931. godine, a ponovo izgrađena osam decenija kasnije. Najljepši je objekat islamske arhitekture u Crnoj Gori sa minaretom dugim 26 metara.
Pristajemo na malu ulcinjsku marinu koja se nalazi ispod samih zidova i velelepnost istih podiže adrenalin u žilama: jedino šta želimo – da vidimo šta veliki bedemi kriju. Namjerili smo se da otkrijemo uspavanu tajnu dva i po milenijuma staru i opasanu bedemima.
Iskrcavamo se užurbano, nestrpljivi da odemo do prve kafane i potražimo osvježenje i što prije krenemo po gradu kako bi osjetili sve što smo sa broda samo mogli da naslutimo.
Grupa turista na doku pored nas sluša neko predavanje. Nije nam jasno o čemu, ali kako se približavamo vidimo opremu za ronjenje. Kažu nam da idu prema Valdanosu gdje se može uživati u ronjenju posmatrajući morsko dno ili tražeći potonule brodove iz prošlih vremena, dok će se neki okušati i u sportskom ili podvodnom ribolovu.
Upućujemo se prema sjevernom ulazu u Stari grad putem kroz staru čaršijsku ulicu prepunu zanimljivih zanatskih radnji koje podjećaju na neka stara vremena. Otomanska imperija ostavila je ovdje neizbrisive tragove. Čaršija ima oko 200 različitih prodavnica u kojima se vijekovima poslovalo tako što je zanatlija istovremeno bio i proizvođač i prodavac svojih proizvoda. Ne mogavši da odolimo prebogatoj ponudi raznih sitnica i uspomena neplanirano se zadržavamo. Raspitujemo se i saznajemo da se nedaleko odatle uz ulicu nalaze dva prelijepa zdanja iz perioda otomanske vladavine i bez odlaganja nastavljamo prema njima.
Nailazimo na Pašinu džamiju iz 1719. godine, sagrađenu samo nekoliko mjeseci nakon mletačkog napada na Ulcinj. U burnoj istoriji Ulcinja, ona predstavlja jedan od najvažnijih simbola zajedništava i slobode. Podignuta je dobrovoljnim prilozima mještana i od zarobljenog novca sa mletačkih brodova. Posvećena je legendarnom osmanskom admiralu mora Ali-paši Kiliču.
Uz Pašinu džamiju nalazi se i Hamam – tursko kupatilo. Specifična turska kupatila koja se po učenju islama izgrađuju neposredno prije gradnje džamije kao svete građevine, kako bi se radnici prije početka rada, molitve i ulaska u džamiju mogli u njemu kupati. Ovaj objekat, jedini takve vrste u Crnoj Gori, građen je oko 1743. g. u formi jednostavne džamije, sa središnjim svodom okruženim sa više manjih kupola.
Želimo vidjeti i džamiju Bregut. Ovo preksrasno zdanje je podigao poznati ulcinjski morepolovac i kapetan Ahmet Đulji 1783. godine, kao svoju zadužbinu. Prvobitno, džamija je bila plave boje sa zelenim minaretom. Rekonstruisana je 1986. godine, jer je sedam godina ranije znatno stradala od posljedica zemljotresa.
Vraćamo se prema Starom gradu. Neposredno ipred ulaza pogled ne može izbjeći predivnu građevinu Saborne pravoslavne crkve Svetog Nikole. Podignuta je deset godina pošto su Crnogorci ušli u Ulcinj, odnosno 1890. godine. Ovaj prelijepa građevina u mediteranskom stilu posjeduje vrijedne i lijepe freske i okružena je stoljetnim maslinama.
Prolazimo kroz vrata na bedemu i več smo na Trg robova. Kroz istoriju, Ulcinj je dugo vjekova bio poznato gusarsko gnijezdo. Grad su počev od XIV vijeka počeli da naseljavaju gusari iz Malte, Tunisa i Alžira. Obalni dio, od današnjeg Ulcinja pa sve do Kotora, bio je piratsko utočište, a mali ulcinjski Trg robova je samo bio skrovito čvorište na kojem su se ukrštali mnoge sudbine i mnogi vjetrovi sredozemlja. Na njemu se odvijala vrlo razvijena trgovina robljem kojih je početkom XVIII vijeka bilo i po dvije stotine.
Iz tog vremena nemira i gusarenja nastala je još jedna istorijska i kulturna specifičnost grada. Naime, dugo je ovdje živjelo nekoliko desetina porodica Crnaca čiji su preci na silu dovedeni iz Afrike. Vremenom je Ulcinj za neke od njih postao novi dom.
Lampioni koji u uveče osvjetljavaju stare pločniike i zidove kao da su bacali zlatnu svjetlost na nevidljivi bat okovanih robova koji su hodili ovim malim trgom. Prema predanju, pet godina svog života u jednoj od obližnjih samica proveo je, Migel de Servantes kao jedan od gusarskih zatočenika. Vjeruje se da junakinja romana Don Kihot – Dulcinea nosi ime upravo po Ulcinju (Dolcigno – Dulcinea).
Ulcinj, Grad u kojem nas vjekovi isklesani na kamenu diskretno posmatraju i pričaju bogatu istoriju, zavlači nas dalje svojim uličicama. Razne stilove prepoznajemo na svakom koraku jer grad je često rušen tokom ratova. Vizantijski car Justinijan Ulcinj je obnavljao i utvrđivao, dok su Nemanjići, Balšići, Mlečani i Turci grad proširivali novim građevinama.
Česme, natpisi, turbeta, trgovi, citadela, kazamati, popločane uličice, antički artefakti sa samo djelići bogatstva Ulcinja. Posebno pažnju privlače ulcinjske česme, zidane od kamena sa kamenim koritima. Svojom ljepotom i simbolikom daju posebnu draž ovom gradu i upoznaju nas sa sa kultom vode i tradicijom koju je nekadašnje ilirsko stanovništvo ovog grada baštinilo poštujući boga vode i mora Bindija (Bindus). Prema narodnom predanju bolje je sagraditi česmu nego vjerski objekat, te su one često građene kao zadužbine svjedočeći i danas o bogatstvu tadašnjeg duhovnog života i načina življenja starog Ulcinja.
Uske, strme, krivudave ulice, presvučene izlizanom kaldrmom zavodljivo i mistično nam sakrijavaju tajnu iza uglova poput nekadašnjih lijepih robinja koje promiču sokacima noseći krčage vina. I upravo želimo to drevno vino, natočeno iz ruku ulcinjskih ljepotica, da nam priča istinu ovog drevnog grada na vratima Jadrana. Nastavljamo dalje u sutonski sfumato Ulcinja.
Sa Trga robova se upućujemo prema autentičnom zdanju Palate Venecije i Kule Balšića čija citadela vjekovima motri more gledajući na tri strane svijeta. Stajati pored ove stare kule, spomenika srednjovjekovne arhitekture u tadašnjoj Zeti, državi Balšića, ispunjava nas osjećajem punog doživljaja istorije. Svaki kamen od kojeg je isklesana je jedan dio mozaika u kojem se istorija ugrađivala u Ulcinj. Njen treći sprat i kuglasti svod u prizemlju doradile su Osmanlije posle osvajanja Zete i tako kuli ugradili još jedan sprat istorije.
Kula Balšića danas služi kao galerija prijatnog prostora i atmosfere. Na samom ulazu u Kulu vidimo još jednu ulcinjsku česmu i prepuštamo se gostoprimstvu tople atmosfere koja dočekuje mnoge prolaznike i poete. Poslije par ispijenih gutljaja vina i izlivenih stihova, vraćamo se ćudljivom Ulcinju i njegovoj mahalskoj stidljivosti.
Za Kulu Balšića je vezana priča o jednom veoma zanimljivom čovjeku koji je poslednje godine života proveo u Ulcinju. Sabataj Cevi je u svoje vrijeme bio je poznat kao samozvani Mesija koji je snažno zagrijao jevrejske mase čitave Evrope sredinom XVII vijeka. Budući da je njegovo djelovanje postalo opasno zbog velikog broja sljedbenika koji su prihvatali njegovo učenje, sultan ga je internirao u najudaljeniji grad imprerije – Ulcinj. Da bi izbjegao smrt, primio je islam, ali, kako istorijski podaci pokazuju, u duši je, ipak, ostao Jevrejin o čemu svjedoči i Davidova zvijezda u Kuli Balšića u kojoj je stanovao. Nakon izgnanstva umro je u Ulcinju, 1676. godine, u pedesetoj godini života.
U Ulcinju postoji šest turbeta, ili mauzoleja, gdje su sahranjene znamenite ličnosti, uključujući I Cevija. Prema narodnom vjerovanju oni predstavljaju svetinju koja zrači i liječi. Gledamo prolaznike koji za sreću u turbe na Pristanu ubacuju kovani novac kroz rešetke kojima je ono ograđeno.
Nedaleko od Kule Balšića, nalazi se i ponosna Palata Venecija, blago uzdignuta na utvrđenju starom 2000 godina. Nekada je, služila kao rezidencija mletačkog upravnika Ulcinja, a kasnije, zbog njene ljepote i funkcionalnosti upravitelji su je koristili kao dvor. Danas je „Palata Venecija” jedan od najljepših i najugodnijih hotela na ulcinjskim obalama, i u ovom malom jezgru istorije, gostima pruža pun doživljaj.
Vrijeme je za obrok i posebna prilika da probamo specijalitete domaće kuhinje. Po ono što vidimo zaključujemo da su velike civilizacije čiji je Ulcinj bio sastavni dio, izdašna priroda i oduvijek praktikovana zanimanja kao što su pomorstvo i maslinarstvo, oblikovali ulcinjsku kuhinju koja je po mnogo čemu specifična. Svježa riba, plodovi mora, salate, sirevi i naravno – domaće maslinovo ulje i vino iz ulcinjskih podruma u ambijentu prastarog grada su zaista nesvakidašnji doživljaj. U Ulcinju je očuvan snažan kult gostoprimstva: gost se nudi najboljom hranom i pićem, smješta za čelno mjesto za stolom, a domaćini se trude da mu vrijeme koje provede u njihovom domu ili restoranu bude što prijatnije.
Maslina i Ulcinj su neraskidivo povezani. Nigdje na Jadranu ne postoji maslinjak sa preko 85 hiljada stabala ove blagoslovljene biljke. Ulcinjani su veoma ponosni na svoje masline i tradiciju koja je sa njima povezana. Postoje i brojni mlinovi u kojima se cijedi ulje najboljeg kvaliteta (ekstradjeviëansko).
Nevoljno krećemo dalje, ušuškani u restoranu i veselom razgovoru, ali nas čari Starog grada tjeraju da taj momenat odmah zaboravimo.
Pored sjeverne kapije grada, na glavnom platou smjesten je muzejski kompleks. Tu je još i Crkva džamija, danas pretvorena u muzej u kojem se nalaze sva važnija dokumenta i nalazi iz Starog grada.
Crkva-džamija jedan je od najljepših kulturnih spomenika u kojem su harmonično zagrljene kulture Istoka i Zapada. U okviru tog starog zdanja nalazi se renesansna Crkva Sv. Marije, podignuta za vrijeme vladavine Mlečana, 1510. godine. Na zapadnoj strani crkve dobro je očuvan prvobitni crkveni zid koji se i danas može vidjeti. Kada su Osmanlije osvojile Ulcinj preimenovana je u džamiju. Dozidan joj je minaret od finog klesanog kamena čija se kavdratna osnova sužava pri vrhu. Džamija je bila sve do 1878. godine kada su Crnogorci osvojili Ulcinj.
Danas je Arheološki muzej, gdje posebnu pažnju privlače antičko postolje sa grčkim natpisom boginji Artemidi, antička kameja sa predstavom boginje Atine sa kacigom i dvije sjekire iz bronzanog doba skadarsko-dalmatinskog tipa. U muzeju se čuva i portal sa renesansnim dovratnicama. Iznad vrata ovog objekta nalazi se natpis i arhivolt.
Umorni se vraćamo iz obilaska Starog grada. Želimo da popijemo domaću kuvanu kafu koju mještani nazivaju turskom. Legli smo da se opustimo na stepenicama Starog grada pretvorenim u terasu kafića koji kao da je oduvijek ovdje i kao da su ove stepenice oduvijek služile, ne za to da bi ljudi njima prolazili, već upravo kao mjesto za odmor i sastanke. Zamišljamo koliko se ovdje razgovora vodilo i koje su im bile teme.
Za nama kao da hoda istorija, prepuni smo utisaka. Kafić u koji smo ušli prosto je zvonio od priča lokalnih ribara opijenih vinom sa kamenih vinogorja u okolini. Kao da su sami direktni učesnici događaja, glasno su svjedočili o Kolhiđanima i Zlatnom runu, ilirskim palatama, rimskim imperatorima, Osmanlijama, gusarima, Servantesu, znamenitim begovima i agama…
Jedan od njih nam se obraća sa pitanjem da li želimo da idemo na krstarenje i posjetimo rijeku Bojanu, uvalu ili plažu po želji, pa čak i Boku Kotorsku, ali mi nasmijani uzvraćamo da brodove ne volimo. Uzvraćamo pitanjem šta ima zanimljivo da se vidi u Ulcinju osim Starog grada. Priča počinje poslovno ali se polako razvija i mi se se predajemo priči koja nas vodi na različita mjesta ulcinjske rivijere.
Priča nam o nesvakidašnjem prirodnom ambijent Ulcinja: rijeka Bojana, Ada, Velika plaža, Maslinada… zaista predstavljaju čuda prirode. Pored njih tu je i Šasko jezero, izvanredan prirodni rezervat površine oko 5,5 km2. Značajno je sezonsko stanište veoma rijetkih ptica selica.
Za grad Šas se veže jedna zanimljiva legenda da je imao crkava koliko i u godini dana – dakle čitavih 365!?
Ulcinj, inače, zauzima značajno mjesto na evropskoj mapi ljubitelja ptica i ornitologa. Jer, na ovom prostoru se može uživati u posmatranju oko 240 vrsta ptica, što je polovina registrovanih u Evropi, među kojima i veoma rijetkih: pelikana, kormorana, dugonogih prudnika…
U ulcinjskoj Solani, močvarnom području od preko 15 000 000 m2, postoji neophodna infrastruktura za birdwatching, te jedinstveni muzej.
Stari grad Šas ili Svač prvobitno je bio formiran u IV vijeku prije nove ere. Vrhunac je dosegao tokom srednjeg vijeka. Na tom lokalitetu pronađeno je 15 ostataka crkava od kojih su dvije monumentalne: Crkva Svetog Jovana (Šën Gjoni) iz XIII vijeka i Sveta Marija (Shën Mërisë) iz XIV vijeka. Svač je kovao vlastiti novac sa natpisom „sovacii civitas“ koji je posebno značajan jer se njemu vidi renesansni izgled grada sa kućama na tri sprata, kolonadama i kulama. Svač danas spada u kategoriju poznatih „mrtvih gradova“ i predstavlja veliki izazov i inspiraciju za arheologe i istoričare.
Otkucava ponoć sa visokog tornja. Sahat kula koji su je podigli stanovnici Ulcinja sredinom 18. v. svojom dobrom voljom, može se čuti i vidjeti iz svakog dijela grada. Otkucaji starog sata pozivaju umorne na odmor, zaljubljene u skrivene ulice. Vrijeme je za počinak, noć se spušta nad Ulcinjem koji je dočekuje ko laku prostirku.
Umorni smo, ali nemamo namjeru da odustajemo. Idemo dalje da osjetimo čari noćnog života. Do pred zoru uživamo u kafićima koji vrve od naroda…
Vrijeme je da se rastanemo od Ulcinjske magije.
Bedemi se u svitanje miješaju sa sjenkama što se izlivaju iz mora, i tako još visočiji i veći izranjaju iz vode. Stari grad Ulcinj, koji preko dana treperi tragovima prošlosti, povlači se poput cvijeta u noć i tišina se prevlači nad još toplim zdanjima.
Okular istorije se zatvorio, i mi, opijeni utiscima, punim jedrima hrlimo u zagrljaj moru.
Ali, dijelom duše ostajemo vezani za ovaj jedinstveni grad.
I obećavamo: vratićemo se opet u Ulcinj!
