Nije mi namera da analiziram političku situaciju pred lokalne izbore u Ulcinju, nije mi to ni posao. Niti mi je namjera da kritikujem ili favorizujem bilo koju političku partiju. Želim da kao običan građanin Ulcinja i državljanin Crne iznesem svoj stav i zabrinutost za budućnost naše djece i da ga podijelim sa crnogorskom javnošću.
Lokalni izbori se primiču, ostalo je još samo par dana, predizborna trka se zahuktava. Prebrojavaju se sigurni glasovi. Aktivisti ne žale ni vrijeme ni trud, obilaze i razgovaraju sa potencijalnim biračima. Obećanja su sastavni dio njihove priče. Postavlja se pitanje koliko oni sami vjeruju u priču koja im se servira od strane partijske administracije, kojoj pripadaju. Optimizma im ne fali, uglavnom se svi nadaju dobrom izbornom rezultatu.
Svih ovih dana građani su imali priliku da nešto više saznaju o programima političkih subjekata. Ako bismo po tome sudili, onda su nesumnjivo svi idealni i svi su bogom dani da kreiraju privrednu politiku našeg grada. Čini mi se da je to najlakši posao u politici, jer smo kao društvo poznati po tome što imamo dobre zakone, strategije, akcione planove, a koji se u praksi nedovoljno primjenjuju.
Ako se hronološki vratimo unazad nekoliko godina ili decenija, vidjećemo privredni kolaps, haos i pustoš, sve što je bilo dobro, sve je uništeno i devastirano. Ko je za to kriv? Da li je iko odgovarao za privredni haos i kolaps u našem gradu, da li je iko od političara priznao svoj dio krivice, a koji su svih ovih godina i decenija imali skupštinsku većinu u lokalnom parlamentu opštine Ulcinj.
Svi će oni govoriti da su krivci tamo negdje izvan Ulcinj. Naravno, za svoj neuspjeh najlakše je kriviti druge. Krivci se znaju. Krivci su oni koji su svih ovih godina i decenija obavljali odgovorne funkcije u organima lokalne uprave. Jesmo li im dali glasove da samo zasjednu u glamurozne kabinete i udobne fotelje, da budu vlast i koriste sve povoljnosti i privilegije koje idu uz to?
Postavlja se pitanje njihove lične odgovornosti shodno funkciji koju su obavljali svih ovih godina i decenija. Ako je tamo neko izvan Ulcinja, opstruirao razvoj Ulcinja, kako to često imamo priliku da čujemo, zašto o tome nisu javno govorili i kao znak nemoći da bilo šta promjene, ponudili ostavku građanima koji su im dali povjerenje.
Pokušavaju da se i dalje poigravaju našim obrazom, našim životima i budućnošću naše djece. Većina njih su pokazali nemoć da bilo šta pozitivno promjene. Većina njih su prevaziđeni kao političari, nedostaje im elana, svježine, energičnosti i iskrenosti. Mnogi od njih djeluju previše neubjedljivo i neiskreno da bi im iko više povjerovao.
