Svaki peti stanovnik svijeta nema pristup zdravoj vodi za piće, a čak oko 40 odsto ljudi na Zemlji sada nema dovoljno vode za odgovarajuće sanitarne i higijenskepotrebe. Do 2050. godine nestašica vode će ugrožavati gotovo polovinu stanovništva naše planete, procjenjuju eksperti Ujedinjenih nacija.
Istovremeno, voda je najveći resurs opštine Ulcinj, grad se pretežno graniči sa vodom, slanom ili slatkom svejedno, po vodi se i u svijetu prepoznaje, voda je svakako najprisutnija riječ u našem rječniku.
Vjeruje se da je prvi zaštitnik Ulcinja bio Bindi (Bindus), ilirski bog mora i voda.
Voda je izvor života, iz nje se sve stvara, naš grad je na njoj nastao, i zato bi trebalo da, bar na trenutak,razmislimo o vodi koju tako nemilice trošimo i zagađujemo. Jer, narodi koji su shvatili važnost vode i mora i odazvali se njegovom zovu, naglo su se razvijali bez obzira na eventualno siromaštvo zemlje, a ko je zapuštao more i njegove prednosti, nazadovao je. S pravom se kaže da je jedinica površine mora jednako izdašna kao i jedinica površine plodnog tla, pa ne začuđuje što većina stanovnika i država na Mediteranu nalaze svoje žarište i središte života upravo na obalama Sredozemlja.
I u ovom gradu sve što je donosilo i donosi prosperitet njegovim žiteljima ima veze sa vodom: i pomorstvo, i turizam, i poljoprivreda, i Solana, i ribolov. Dakle, i more i Bojana, i Vladimirska i Međurečka rijeka, i jezera naša, polja su koja se žanju, a ne siju, putevi su koje nijesmo gradili, niti ih znamo održavati, golem i nepresušan izvor topline, neiscrpan rudnik, veliko odmaralište, prostor za zabavu i zadovoljstvo. Zato se može ustvrditi da je ovo zaista jedinstven prirodni ambijent, koji treba biti maksimalno očuvan.
Da li je to ovdje slučaj? Treba samo prošetati po Velikoj plazi pa vidjeti tone ambalaže koju je more izbacilo, tačnije vratilo nam sav taj otpad, kanalizacija se redovno ispušta u more, a Bojana, je još od devedesetih, ranjena rijeka. I da se ne govori o tome koliko je izvora zatrpano ili se za njih više ništa ne zna.
Dakle, imam utisak da je, na svoju štetu, Ulcinj okrenuo “leđa” vodi. Njegovi trenutni stanovnici očito nijesu svjesni prednosti koje donosi (i koje će tek donositi!) ovaj resurs, pa sve čine, u svom neznanju i gramzljivosti, da narednim generacijama otežaju život.
I čine veliki grijeh: remete red na Zemlji i dovode sebe u još težu materjalnu situaciju. Jer, ovaj božanski prostor je divan i život u njemu, ako se traži mir, čini pravda i malo želi.
