“Gospodo, ako vam je potrebna tradicija morate je steći velikim trudom“, poručivao je T.S.Eliot.
Zaista, potrebni su veliki trud, volja i znanje, a prije svega ljubav da bi se naslijedila divna ulcinjska gastronomska tradicija. Jer, sva ljepota, kompleksnost i raznovrsnost prirode, civilizacija i kultura našle su svoj najfascinantniji odraz i izraz u ulcinjskim posudama i jelima.
Knjige o tradicionalnoj ulcinjskoj kuhinji bilježe preko 300 recepata iz gastronomske baštine Ulcinja. I svi oni govore ne samo o gastronomskom umijeću stanovnika/ca ovog grada već sadrže i posebnu umjetničku konotaciju.
Magija, čari i prošlost Ulcinja često se bolje osjećaju kroz njegovu kuhinju nego čitajući i/ili slušajući o slavnoj prošlosti ovog grada dugoj 25 vjekova. A prije svega, svjedoče o kulturi življenja i duhovne baštine na ovom prekrasnom području.
Tako nešto može se, na primjer, i danas najbolje u Ulcinju doživjeti kada se proslavljaju narodni običaji i praznici, a posebno na ulcinjskim svadbama. Po pravilu, u tanjirima se ništa ne ostavlja kada se pred gostima nađu servirana tradicionalna jela i poslastice.
Uz ulcinjsko gostoprimstvo i prirodne ljepote, gastronomija može biti najvažnija komponenta ulcinjske turističke ponude. Put do srca gostiju često vodi kroz želudac.
Izvještaj Svjetske turističke organizacije (WTO) o gastroturizmu pokazuje da gotovo 90 odsto turističkih destinacija uzima u obzir gastronomiju kao strateški element u definisanju svog imidža i brenda.
Zato je ulcinjska tradicionalna prehrana mnogo više od samog evociranja sjećanja na lijepe trenutke iz djetinjstva. Ona je potrebna kako bi se gradila i naša budućnost.
Ulcinjska aktivistkinja Hadidža Đoni smatra da zaštitu i očuvanje ulcinjske kuhinje treba staviti u istu ravan sa pitanjem zaštite ljudskih prava. „To nas ne samo u okvirima Crne Gore, već i regiona čini posebnim i specifičnim“, kaže ona dodajući da je taj gastronomski identitet potrebno prenijeti i na mlade ljude.
Stoga je, kako napominje Đoni, nužno povezati ulcinjsku kulturu, identitet, tradiciju i gastronomiju.
Tako nešto je logično u gradu sunca i soli. Jer, Ulcinj je mjesto sa najviše sunčanih sati na Mediteranu, grad koji ima Solanu na kojoj se gnijezdi preko 250 vrsta ptica.
A sva prijateljstva tradicionalno počinju hljebom i solju. Ovdje se proizvode slani kristali.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta Ukusi Ulcinja za bolje razumijevanje za koji su sredstva obezbijeđena kroz Program Zajedno za opšte dobro – „Jačanje povjerenja građana u institucije i izgradnja otpornih zajednica“, a koji realizuju UNDP, UNICEF i UNESCO, u saradnji sa Vladom Crne Gore. Podršku NVO i neformalnim grupama za implementaciju inicijativa pruža „Juventas“. Program finansira Fond UN za izgradnju mira (UN Peacebuilding Fund).
