“Mineralne vode u Igalu stekle su međunarodni autoritet u zdravstvenom turizmu. Sumporovite mineralne vode Ulcinja mogu postići možda čak i više”, kaže poznati hidrolog, dr Mihailo Burić.
Slično je početkom 20. stoljeća tvrdio znameniti naučnik Mihajlo Pupin. On je tada kupio zemljište u Ulcinju sa namjerom da otvori bolnicu za bolesti kostiju, o čemu svjedoči njegovo pismo upućeno crnogorskom suverenu Nikoli I Petroviću Njegošu.
Pupin je 1911. godine pisao o zdravstvenim mogućnostima Ulcinja, posebno pominjući izvore ljekovite sumporne vode na Ženskoj plaži.
Samo deset godina kasnije kralj Države Srba, Hrvata i Slovenaca Aleksandar I Karađorđević je Ulcinj proglasio prirodnim i banjskim liječilištem, što je uticalo da u ovaj grad počinju masovnije da dolaze domaći i strani turisti. Stručnjaci koji su 1927. godine vršili ispitivanja termalnih voda u Borovoj šumi jasno su ukazali na njena djelotvorna dejstva.
„Poznata Ahenska voda u Njemačkoj je, po opštoj količini čvrstih mineralnih sastojaka, gotovo identična sa ulcinjskom. Razlika je samo u temperaturi: Ahenska je vruća, a ulcinjska hladna“, navodi u svojoj studiji iz 1931. godine dr Jovan Kujačić.
Dakle, iako bi mnogo bolje trebalo da budu iskorištene i u zdravstvenom i u turističkom pogledu već više od 30 godina nema nikakvih naučnih istraživanja o našim toplicama ne samo u Borovoj šumi, nego i u Limanu i Valdanosu.
Ono što kao laici svjedočimo jeste da na tim mjestima osjećamo dosta snažan miris na pokvarena jaja, odnosno na činjenicu koja ukazuju da je mineralizacija, bar što se sumpora tiče, na zavidnoj visini.
