Dosadašnji tok sezone pokazao je da se ona odvijala u skladu sa vremenskim (ne)prilikama: toplo-hladno, krene-stane, na mahove.
Sudeći po rezervacijama i najavama, udarni turistički talas nas konačno očekuje sljedeće sedmice. Iako ni tada (sve do vikenda) vrijeme neće biti pravo ljetnje. Turistički poslenici nadaju se da će od drugog dana Ramazanskog Bajrama uslijediti snažan priliv gostiju na ulcinjskoj rivijeri iz zemalja regiona: BiH, Srbije, odnosno Sandžaka, te Makedonije. Kosovari su i dalje, neprikosnoveno, na prvom mjestu.
Pitanje je samo do kada će ta plima trajati, odnosno da li će se ona dijelom preliti na septembar. U tom slučaju, zagarantovana je dobit većini ljudi u Ulcinju (četiri petine ostvaruje, direktno ili indirektno, prihod od turizma) koja će im omogućiti da spokojnije preguraju zimu.
Inače, u ovoj zemlji turizam još nije stekao puno pravo građanstva. Smatra se samo izvorom brze i lake zarade. A ta matrica nije dobra, ona uništava resurse, infrastrukturu, socijalnu koheziju društva, nerve ljudi. Dakle, raditi dva ili tri mjeseca, a onda od toga živjeti ostatak godine, (i još, zadovoljno, prodavati pamet!?), pa tu nema elementarne logike.
Zato, kako se ovdje već decenijama misli i djeluje, mi sa turizmom veoma dobro prolazimo.
Ali Predobri Bog nam je sve dao da bi od toga mogli (bukvalno!) svi dobro da živimo. Samo da je manje pohlepe, zavisti i sebičnosti. A posebno kuknjave! Ja koji sam odavno prešao četrdesetu odlično se sjećam da su u Ulcinju mnogi kukali čak i sredinom osamdesetih kada su gotovo svi imali. Oni ponajviše!?
