Niz činjenica pokazuju da je gastroturizam posljednjih godina postao prepoznatljivo obilježje ulcinjske destinacije. Uz malo više vizije, rada i promotivnih aktivnosti rezultati bi svakako mogli biti mnogo bolji, jer svi preduslovi za tako nešto ovdje već postoje.
To se, prije svega, odnosi na uticaj koji gastroturizam ima na lokalnu poljoprivredu, kao i na poboljšanje ukupne turističke ponude ovog grada. Saradnja lokalnih hotelijera, restoratera i ugostitelja sa poljoprivrednicima je sve bolja, na obostrano zadovoljstvo.
Najbolje se to može vidjeti na slučaju sa bamijama. U Ulcinju postoji desetak poljoprivrednika koji su se specijalizovali za proizvodnju ove čudotvorne biljke. Sve što proizvedu lako se proda, jer je potražnja izuzetno velika. Gotovo svi turisti koji u avgustu posjećuju ulcinjsku zelenu pijacu žele da kupe bamije. Zato je cijena jednog kilograma te biljčice oko pet eura.
Takođe, u mnogim ulcinjskim restoranima može se konzumirati tradicionalno jelo – bamije na ulcinjski način, a već osam godina za redom održava se u Starom gradu manifestacija posvećena ovoj čudotvornoj biljki.
Ovaj primjer slijede i jelo japrak, odnosno ulcinjska sarma, razne vrste pita, kao i neke poslastice, prije svih ljulješega (cvijet nara) i sarajlija.
Takođe, ulcinjska ulja su zahvaljujući širokoj upotrebi pri pripremanju jela sve više u upotrebi. Zbog načina prikupljanja ploda, brže prerade, ulaganja u nove tehnologije, kao i načina čuvanja ulja, ono je sve kvalitetnije. Zato cijena ulja raste, u konstantnom porastu je i broj novih zasada maslina, a ulcinjski proizvođači maslinovog ulja na svim takmičenjima u državi i regionu osvajaju priznanja za kvalitet ulja.
U Ulcinju je formirano i Društvo za promociju preduzetništva žena “Lokalni kvalitet“ sa ciljem očuvanja gastronomskog identiteta kao “akta ljubavi prema nasljeđu i direktnog doprinosa održivom razvoja turizma u ovoj opštini“.
Jačanju svijesti o ulcinjskoj gastronomiji i njenom očuvanju i promociji najviše su doprinjeli izdanja tri kuvara sa tradicionalnim jelima, u kojima je sakupljeno preko 300 recepata. Praktično, svi ti recepti su bili nezapisani, živjeli su tek u usmenoj tradiciji, prenošeni sa koljena na koljeno.
„Spasiti dio tradicije, značiti spasiti dio nas, dio našeg postojanja i trajanja, pošto se sve prošlo u nama produžava“, zapisao je u predgovoru kuvara „Tradicionalna babina kužina“ sestara Adalete i Dženane Bibezić književnik Miraš Martinović.
On je istakao da je “vrhunsko kulinarstvo ravno vrhunskoj poeziji ili nekoj drugoj vrhunskoj umjetnosti, i samo po sebi umjetnost, koja čovjeku pruža svojevrsno uživanje“.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta Ukusi Ulcinja za bolje razumijevanje za koji su sredstva obezbijeđena kroz Program Zajedno za opšte dobro – „Jačanje povjerenja građana u institucije i izgradnja otpornih zajednica“, a koji realizuju UNDP, UNICEF i UNESCO, u saradnji sa Vladom Crne Gore. Podršku NVO i neformalnim grupama za implementaciju inicijativa pruža „Juventas“. Program finansira Fond UN za izgradnju mira (UN Peacebuilding Fund).
