Svemu što je započeto mora doći i kraj, pa je tako nakon 45 godina službovanja u ulcinjskoj parohiji, protojerej Radojica Božović ustupio mjesto, parohu Siniši Smiljiću, koji je u nedjelju rukopoložen u Sabornoj Crkvi „Svetog Nikole“, kraj ulcinjskog Starog grada.
Odlazak „našeg prote“ svakako je emotivno uticao na brojne Ulcinjane, svih vjera i nacionalnosti, jer je svojim radom i činjenjem zadužio veliki broj mještana i stekao brojne prijatelje. Za vrijeme svog službovanja, trebalo je prevazići ne baš dobar period u kome su se crkveni velikodostojnici našli, do perioda vraćanju tradicionalnim i vjerskim vrijednostima. Njegove blage riječi, mudrost, osjećaj pripadnosti svom pozivu i mjestu u kojem se sjedinio sa sredinom (iako dolazi iz sasvim druge sredine), samo su dokaz da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori iznjedrila dostojnog reprezenta.
Veoma značajan faktor predstavlja činjenica da se Božović, nije libio da pomogne svima onima kojima je njegova pomoć bila potrebna, bez obzira na konfesiju, stalež ili karakteristike, onih koji su mu se obraćali za pomoć. Blage rječi i brojne pohvale za njegov rad, stizale su sa svih strana, a naročito od mitropolita crnogorsko-primorskog, njegove svetosti Amfilohija Radovića. Naravno da to nije bio lak poduhvat, u mjestu gdje pravoslavni živalj nije dominantan, ali upravo je njegov angažman, doptinio da se Pravoslavna crkva na izuzetnom nivou saradnje nađe sa ostalim vjerskim zajednicama u Ulcinju.
Pripadnici svih konfesija u Ulcinju, pamtiće ga po brojnim krštenjima, vjenčanjima, obilježavanjem praznika, nalaganjima badnjaka ispred ulcinjskih crkava, zadušnicama, litijama, liturgijama, svetosavskim akademijama, održavanju crkvene imovine, a u posljednje vrijeme i plivanju za Krst časni, a sve u cilju da se objasni značaj vjere, prije svega mladim naraštajima, koji su se u posljednje vrijeme pomalo odaljili od tradicije.
Njegov neizmjeran uticaj, kao i „put ka dobrom“, naslijedio je i njegov sin Blažo (rukopoložen kao đakon), koji je titulom magistra teoloških nauka nastavio putem svog oca, dokazavši da „iver ne pada daleko od klade“.
Svi oni koji su imali prilike da ga upoznaju i da slušaju blage riječi „blagorodnog gospodina“, reći će vam da vjera može i mora da održi sve njene sljedbenike i da im da dodatnu volju da i u teškim vremenima istraju u svojim planovima i željama i da prije svega „pronađu svoj mir i sebe“! Poštovanje i duboki naklon nije bilo lako steći, ali je „naš protojerej“ godinama gradio svoje ime i mjesto u ulcinjskoj zajednici, održavao crkvenu imovinu, često i ogromnim fizičkim naporima, a veliki broj poštovaoca, kumova i prijatelja, samo su dokaz da je ispravno činio.
Novi ulcinjski paroh, Siniša Smiljić, imaće sličan zadatak, a prota Radojica, svojim iskustvom nesebično mu pomaže u namjeri da nastavi njegovim putem.
Posljednju službu, emotivno je propratio veliki broj vjernika, a dokaz da je protojerej Božović mnogo zadužio, svoje prijatelje, sljedbenike, sugrađane svjedoči i činjenica da je grupa građana od skora pokrenula inicijativu mu se dodijeli određeni posjed u opštini Ulcinj, kako bi mu se zahvalili za sve ono što je učinio za ovaj grad.
