Modernizacija današnjeg života posjeduje brojne povoljnosti, ali iz tih blagodeti proizilaze brojni nedostatci. Takve situacije možemo uočiti kada se približi vikend, pa mladi ne mogu odlučiti šta će od sebe. To se posebno uočava u najjužnijoj opštini, gdje zimi nema posebnih sadržaja, a taj problem dijeli većina crnogorskih gradova.
Moja intencija i mislim i većine mladih je ukazivanje na problem nedostataka sadržaja za mlade i nedovoljan broj kvalitetnih mjesta gdje bi tinejdzeri, omladinci i studenti mogli da se zabave provedu. Grad maslina, pjeskovitih plaža i nara ljeti je raj za provod, turizam i posjete turista se nižu, a time i mladi dobiju svoj kutak, što na poslovnom što na zabavnom planu,, ali čim se približimo jeseni. kao da neko magijom odnese ljude i sadržaje. Mladi su očigledno svjesni da osim u kafiće, nemaju gdje da odu. Da postoji teatar, odnosno ozbiljno pozorište, razvijeno kulturno-umjetničko društvo, bioskop i radionice za mlade, bilo bi kudi-kamo lakše odlučiti se gdje da svoje vrijeme provesti. Nekada je postojao pokret mladih gorana, koji su brinuli o šumi, učili nešto novo i znali da provedu kvalitetno svoje slobodno vrijeme… S druge strane, pojedine opštine prepoznate su po karnevalima i maskenbalima, a u Ulcinju se to gotovo stidno i pomene.
Na ovaj način ne preostaje im ništa drugo, već da sami kreiraju svoje slobodno vrijeme, neko uz dobru knjigu, neko uz sportske aktivnosti, neko kroz putovanja a najčešće uz ispijanje kafe.
Iako je očigledan problem, postavlja se pitanje možemo li mi što uraditi da se situacija izmjeni? Da li mogu lokalne nevladine organizacije da pomognu u rješavanju problema i da li opština ima sredstava da doprinese razvijanju svijesti o potrebama mladih iako je njen račun u blokadi. Jedno od rješenja nude mladi, od kojih sam saznao za ideju tematskih večeri u kafićima i pabovima, gdje bi jedna večer bila posvećena filmu, druga muzici, treba kreativnim radionicama, a to bi se moglo potpomognuti promotivnim cijenama. Time bi se sigurno animirala omladina, samo je pitanje da li su vlasnici kafića i pabova spremni na ovakav vid eksperimantisanja. Drugi zanimljiv prijedlog bile bi radionice koje bi određene nevladine organizacije, čiju bi organizaciju preuzele na sebe, kao što je nekada bila srednjoškolska sekcija Pronija(Foruma MNE iz 2005-te i 2006-te godine). Igre bez granica, muzička takmičenja na bazi karaoka takođe bi mogla biti uključena u projekat, koji bi u budućnosti mogao da zaživi, jer iako se to osporava kvalitetnih i talenovanih muzičara u Ulcinju ima. Sportska takmičera su siromašna i obično se vikendom održavaju, ali treba pronaći modus da se mladi ljudi mogu zabaviti i u toku radnih dana. Izuzetno povoljni meteo uslovi pomogli bi ukoliko bi se izgradina teretana na otvorenom (street workout trening kamp), a sve više mladih ljudi okreće se crtanju grafita i vožnji rolera i skate boarda, kojima bi izgradnja staze itekako značila. Da se ne govori o megalomanskim projektima ali čini se Ulcinju nedostaje jedan bazen gdje bi se stekli uslovi za formiranje vaterpolo kluba. Ubijeđen sam da bi odziv bio izuzetno velik.
Naravno, i na polju edukacije moralo bi se poraditi, tako da bi razvijanjem radionica o temama poput genetski modifikovane hrane, reciklaži, narkoticima i tumačenju vjere itekako doprinjelo da se mladi uključe u neke buduće projekte. Ako se vodimo onom čuvenom starom izrekom: „Najteže je od ničega stvoriti nešto“, ali ne treba se samo osloniti na ideje i ne učiniti nešto, jer su vikend šetnje i posjeta društvenim mrežama jedina zabava ulcinjskoj omladini. Uz sadržaje za mlade i stariji bi pronašli svoj kutak, ali pitanje je koliko se trenutno mladima može pružiti. Eto prilike da turistički radnici, političke partije (naročito one na vlastiu opštini Ulcinj), biznismeni i svi ostali uticajni Ulcinjani razmisle i pomognu mladima. Mladi će znati da cijene brigu o njima, pa za početak nek im se organizuje ankete o njihovim željama i potrebama , da se utvrdi šta se za njih može učiniti.
