Evo nama dugo čekanih parlamentarnih izbora, koji nas skoro dvije godine nisu činili ovako euforičnim. Dok će u pojedinim gradovima pored parlamentarnih birati i predstavnici opštinskog parlamenta, u ulcinjskoj opštini borba za prevlast odvijaće se na parlamentarnom nivou.
Da smo epicentar kulturnih dešavanja svjedoče i brojne manifestacije poput filma o ekologiji na Adi Bojani, snimanju dva filma, od kojih je jedan projekat braće Karadžić, kao i festival nacionalnih kultura balkanskih država, muzički spotovi popularnih pjevača narodne i zabavne pjesme regionalnih izvođača, kajtetska groznica…
Međutim, parlamentarni izbori su zasjenili sve ove događaje. Predmet rasprava u domovima, kafanama, školama, društvenim mrežama su političke ideje, ponude, izjave, prepucavanja i materijal, koji ni građane Ulcinja ne ostavlja ravnodušnim. Ova izborna trka podsjeća me na onu atletsku trku na 100 metara, gdje se kao na Olimpijadi u Riju, DPS osjeća favorizovano poput Useina Bolta, dok Koalicija Ključ, Demokratski Front i Demokrate poput Dzastina Getlina, Andrea Degrasia i Johana Blejka svoju šansu vrebaju iz prikrajka. Da neizvjesnost bude veća, trudiće se doskorašni ratni saborci SDP i SD, kojima je uloga potencijalnih favorita poput Olimpijaca Vikoa i Bremela sama nametnuta, dok su autsajderi za pobjednički podijum Pozitivna Crne Gora i manjinske partije, koje bi u sastavu nove vlade mogle biti moralni pobjednici poput Kristijana Lemetra, koji je i pored ispadanja u polufinalu postao jedini Evropljanin koji trči ispod 10 sekundi.
Ko će prvi stići do cilja, dopingovan ili ne, vidjeće se 16. oktobra, a za epilog izbora znaćemo nešto kasnije. Međutim, kampanja se i ovoga puta svodi na manipulaciju, uzajamna vrijeđanja, žestoke rasprave, maštovita koketiranja sa građanima, koji su i ovoga puta spremni da različito reaguju (doduše u Ulcinju i ne baš). Ulcinj se izborno još uvijek zahuktava, jer se samo nekoliko partija od njih 17 predstavilo lokalnom stanovništvu, ali će i ovoga puta borba biti na liniji trenutne vladajuće strukture (DPS, Forca, DUA, DP), ali ne treba otpisati ni ostale političke faktore, koji ovih dana vrijedno rade na prikupljanju glasova.
Novi izbori donose i nova očekivanja, ali ono što posebno inspiriše jeste kako će ovoga puta političke partije privoljeti građane da im daju svoj glas. Kako će one pomoći razvoju Ulcinja, hoće li mladi imati bolju perspektivu, hoće li radnicima „Solane“, „Otranta“, „Primorja“, „Galeba“ biti omogućene penzije, hoće li se izgraditi novi hoteli, hoćemo li izgraditi Akva park, a da li će se maslinarstvo, uzgoj duvana i nara podići na novi nivo? Jesi li svi ti kandidati stvarno u stanju da pomognu našem gradu da izađe iz finansijske krize? Hoće li stranci napokon upoznati istoriju Šasa i njegove ljepote, hoće li neko drugi održavati Adu Bojanu i brinuti bolje od nas samih? Hoće li najjužniji crnogorski grad osim turizma razviti i druge privredne grane? Hoće li mu u tome ovoga puta pomoći država Crna Gora? Hoće li se uraditi više taj famozni Prostorno-urbanistički plan, kao i riješiti problem imanja u Valdanosu?
Sve su ovo pitanja koja tište građane Ulcinja, jer Ulcinj zaslužuje najbolje, a to je da bude čist grad, da ima dovoljno radnih mjesta za sve, da ima dovoljno parking mjesta, da ima ujednačeni hotelski sa privatnim smještajem, da mu Sahat kula radi, da se mladi okupljaju u Bioskopu, da ima uspješne sportske kolekitve, da ogranizuje mnoštvo kulturno-zabavnih festivala, da mu u opštinskim, zdravstvenim, obrazovnim ustanovama rade sposobni i školovani ljudi i da im mladi ljudi ne odlaze u inostranstvo, a pravoslavci u druge gradove po Crnoj Gori ili Srbiji.
Slušajući govore političkih partija, subjekata, individualaca, vidim da su na riječima saglasni sa prethodnim idejama, ali da li kapaciteta i mogućnosti postoji? Hoće li se sve političke partije ujediniti, kako lokalno tako i na državnom nivou pa da zajedno stvarno rade na rješavanju pitanje građana, vidjećemo nakon 16. oktobra.
Naše građansko pravo je da glasamo na izborima, ali da li se ikada zapitamo imamo li izbor. Apstinencija nije rješenje, ali gledajući liste, programe, kapacitete partija, ponašanja istih moram da se zapitam: kome zbilja vrijedi dati svoj glas? Vjerujem da dobar dio Ulcinjanja slično misli, pa vas zato političari pitam: šta vi stvarno možete i šta nudite. Samo da ne bude 30 eura noć prije izbora?
