24-ogodišnja Moskovljanka Anja Beoglaova-Radulović, iako dolazi iz jedne od najvećih država svijeta, svoju sreću pronašla je u gradu na samom jugu Crne Gore. Crnogorsko primorje početkom 21. vijeka postalo je jedno od najtraženijih destinacija za ruske turiste, od kojih je jedan broj nastavio da živi u našoj zemlji. Slična sudbina zadesila je Anu Beoglaovu, koja se prošle godine vjenčala sa Ulcinjaninom Majom Radulovićem i sa kojim živi u najjužnijoj opštini. Anja. kako je od milošte zovu prijatelji, prvi put posjetila je Ulcinj još 2004.godine.
-Te godine sam u Ulcinj sa majkom i bratom došla kao turista na poziv prijatelja kada sam imala 15 godina i tada mi se Ulcinj jako dopao. Pogotovo su mi se svidjeli Stari grad i šuma od maslina. Tom prilikom sam prvi put probala džin–tonik, pravu italijansku paštu i bananasplit – prisjeća se Anja.
Kako je vrijeme prolazilo Anja je sve češće dolazila i polako se navikavalaa na drugačiji mentalitet i navike.
-Kada sam se preselila u Ulcinj i provela svoju prvu zimu u tom gradu bilo mi je dosta teško. Naišla sam na sasvim drugačiji sistem i ritam života, druga pravila ponašanja u društvu, ali na sve se čovjek navikne. U Ulcinju sam stekla prijatelje, zanimanje, biciklo, posao i svoja omiljena mjesta-iskreno će ruskinja, koja priznaje da još uvjek ne može da se navikne na činjenicu da žena ne može sama da ode u kafanu, jer to prema njenom mišljenju nije trend u Ulcinju.
-Takođe ne mogu da se naviknem na činjenicu da se u Ulcinju riba lovi dinamitom, a da se taj zločin ne sankcioniše. Takođe bilo bi bolje da je grad čistiji, međutim moram da pohvalim nadležne, jer je činjenica da je posljednjih godina situacija dosta bolja po ovom pitanju- ima dosta kontejnera i šume su čistije. Ulcinj ima najljepšu prirodu na jadranskoj obali i zaslužuje da bude čist-objasnila je Radulovićeva.
Ona smatra da je teško uporediti život u gradovima kakvi su Moskva i Ulcinju jer je ruska prijestonica megapolis sa 6 milona ljudi, dok je njeno trenutno prebivalište za ruske prilike varošica.
-U Moskvi je mnogo brži život, ljudi mnogo rade, zarađuju i troše a život je jako skup. Moskovljani se često zatvaraju, ne obraćaju pažnju na druge ljude, gube porodičan odnos, jer je previše ljudi i dešavanja oko tebe i prosto ne možes da obratiš pažnju na sve, što nije slučaj sa Ulcinjem, koji ne možete da uporedite ni sa jednim crnogorskim gradom. Preovladava multikulturalizam, primjetan je utisak turske vladavine, blizine Albanije i Italije. Ulcinjani su takođe zatvoreni i rijetko izražavaju svoje mišljenje, mnogo teško prihvataju novitete ,ali su zato dobri u biznisu, ugostiteljstvu i porodični su ljudi – kazala je Anja.
Naša sagovornica objasnila je da su njeni sunarodnici na prvi pogled hladni i zatvoreni, ali kad ih bliže upoznaju primjećuju njihovu toplinu, osjetljivost i emotivnost, poput Finaca.
Po sopstvenom priznanju, u Ulcinju je stekla nekoliko prijatelja sa kojima se jako puno druži i održava kontakt.
-U ovom gradu sam upoznala čovjeka svog života, dosta prijatelja a ono što je zanimljivo da ovaj mali grad ima baš puno neobičnih i interesantnih ljudi, koji se bave lijepim i interesantnim poslovima-smatra novopečena Ulcinjanka, objašnjavajući kako se odlučila za brak sa čovjekom druge nacionalnosti.
-Maja sam upoznala prije dvije godine i odmah mi se dopao, a našu vezu krunisali smo vjenčanjem na plaži “Mohito“ prošle godine. Moram da kažem da je lijepo biti žena Crnogorca.Nama do sada u braku sve funkcioniše kako treba. Majova porodica me je jako dobro prihvatila, pogotovo njegova majka Mica, koja mi je od prvog dana pružila puno podrške i ljubavi, a sa podrškom ne zaostaju ni njegov otac Vojislav, sestra Maja i njen suprug Goran sa djecom, koje već smatram svojoj porodicom i mnogo ih volim. Takođe i moja porodica je veoma srećna zbog mene, mnogo su zavoljeli mog supruga i trude se da se što više zbliže sa njegovom familijom, smatrajući crnogorce bliskim narodom-priča naša junakinja, koja jako dobro govori službeni jezik.
-Srpski jezik mi nije bilo teško naučiti, mnogo lijepo zvuči, sličan je ruskom i muzikalan je. Jako mi je bilo zanimljivo učiti slovenski jezik, jer sam kroz njega počela bolje da razumijem i maternji – iskreno će Radulovićeva.
Ono zbog čega se odlučila za život u Ulcinju i zbog čega mu se kako sama kaže uvjek vraća, su pored supruga, ulcinjske borove i maslinove šume, povezane sa prelijepim morem, malim kamenim uvalicama, pjeskovitim plažama i rijeka koja se uliva u more.
-Klima je odlična, pogotovo za mene, koja sam rođena na sjeveru Rusije u Kazanju, jer se do kraja oktobra možemo kupati, a dinje su mi u septembru izrasle u bašti. U Ulcinju imam vremena za praktično sve, za biciklo, za crtanje, kupanje, plivanje i da kuvam slatko-iskreno će ulcinjska snaja. Junakinja naše priče trenutno je krojačica u radnji svog supruga i student istorije filma i pozorišta odsjek filmske kritike na Univerzitetu u Moskvi, pa se zbog obaveza na studijama nakratko vraća u Rusiju.
-Do skoro sam radila kao dopisnik ruskog časopisa “Kroha“, a uskoro završavam Fakultet i voljela bih da da pored primarnog zanimanja postanem režiser i modni kreator. Pošto sam na završnoj godini moram da se posvetim knjizi, pa ću na kratko napustiti Ulcinj. Kada sam u Crnoj Gori radim u suprugovoj šnajderskoj radnji, kreiram, pletem a upravo sam završila i dokumentarni film o svom novom prebivalištu-uz osmjeh će Radulovićeva. Lijepo, neobično, interesantno.
Anjin suprug Majo Radulović, koji važi za jednog od najboljih krojača u gradu, najveći dio svog života proveo je u Ulcinju i upravo je u tom gradu i upoznao, osvojio i oženio Anju.
-Hvala Bogu, sa suprugom se slažem odlično, imamo puno zajedničkih interesovanja.Lijepo je a ujedno neobično i interesantno živjeti sa osobom iz druge države i mogu da kažem da smo se dobro uklopili-smatra ponosni suprug.Iako su zbog Anjinih brojnih obaveza često na relaciji Ulcinj-Moskva Maju takav način života apsolutno odgovara.
– U oba grada provedemo po 6 mjeseci godišnje, jer nas tako život navodi. Oba grada imaju svoje vrline i mane. U Ulcinju imamo našu malu radnju od koje može da se preživi i ima perspektive, međutim u Moskvi je bolji standard i pošto je milionski grad daje puno mogućnosti za zaradu. Mislim da su sreća i ljubav najbitniji, a kada se ne plašiš rabote, može se živjeti bilo gdje na svijetu”, zaključuje Radulović.
Vasilije Radić
