„Pojedini primijeri u Crnoj Gori pokazal sui da je pogrešno shvaćeno ovlašćenje države u kontroli slobode govora i iskreno se nadam da će sudovi korigovati ograničenja i postupke u nekim slučajevima za koje postupak teče, a koji su u najmanju ruku diskutabilni sa stanovišta primjene konvencijskih standarda”, kaže Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković govoreći o hapšenjima i privođenjima zbog objava na društvenim mrežama i portalima.
PODGORICA, 6. avgusta -Danilovgrađanin Radomir Radonjić (56) uhapšen je jer je na društvenoj mreži Fejsbuk vrijeđao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) Petra Ivanovića. Ovo je posljednji u nizu slučajeva privođenja građana zbog objava na društvenim mrežama i komentara na portalima, koji su intezivirani od početka godine i krize izazvane usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Hapšeni su novinari, civilni aktivisti, građani.
Nedavno je uhapšen i pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, Beranac, Milovan M. Zečević, jer je podijelio objavu za koju su nadležni policija i tužilaštvo procijenili da poziva na nasilnu promjenu ustavnog uređenja. Zečević je, kako je navedeno, na jednoj društvenoj mreži postavio objavu s naslovom “Lista zadataka” u kojoj je u namjeri da, kako se tvrdi, ugrozi ustavno uređenje ili bezbjednost Crne Gore, “pozivao i podsticao da se silom promijeni njeno ustavno uređenje, te da se svrgnu najviši državni organi ili njihovi predstavnici”. On se naknadno, nakon hapšenja, izvinio navodeći da objavu nije pročitao prije nego je podijelio, te da nije obratio pažnju šta na njoj piše.
Sa početkom epidemije koronavirusa u Crnoj Gori krenula su i privođenja građana zbog objavljivanja lažnih vijesti i netačnih informacija o broju zaraženih u Crnoj Gori, što je policija tumačila kao uznemiravanje javnosti i izazivanje panike.
Tako je, naprimjer, budvanski hotelijer Damjan Abramovićsaslušan u policiji jer je na svom Fejsbuk profilu kritikovao vlast i Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti. U objavi je Abramović pozvao građane da “izađu na ulice”.
Akcija za ljudska prava (HRA) registrovala je od početka godine11 slučajeva povrede slobode izražavanja koji su se ticali objava na društvenim mrežama, a postupci su bili pokrenuti za krivična djela ,,izazivanje panike i nereda”,,,povreda ugleda Crne Gore”, kao i za prekršaj ,,uvreda” iz Zakona o javnom redu i miru.
Osim ovih 11 slučajeva, kako nam je saopšteno, javilo im se pet osoba koje je policija saslušavala zbog pozivanja odnosno organizovanja protesta putem društvenih mreža.
Ključno pitanje koje je otvoreno nakon serije privođenje je, da li u odlukama policije da se hapse novinari, aktivisti i građani zbog objava na društvenim mrežama i u komentarima na portalima ,ima elemenata kršenja ljudskih prava.
HRA je analizirala četiri slučaja. Zaključila je da su u sva četiri, “iako su vlasti težile da ostvare opravdane ciljeve- zaštitu javnog reda i zdravlja”, preduzetim mjerama “pretjerano ograničili slobodu govora.”
“Mjere nijesu bile propisane zakonom potrebnog kvaliteta, niti su ispunile kriterijume „nužnosti“ i „proporcionalnosti“. Nedefinisani i neprecizni pojmovi kao što su ,,panika” i ,,lažne vijesti“ doveli su do toga da u jednom slučaju dva državna tužioca, na osnovu istih činjenica, imaju sasvim suprotne stavove o tome je li krivično djelo uopšte izvršeno,” navodi se u analizi koju je uradio Džonatan Mek Kuli (Jonathan McCully), nezavisni savjetnik za slobodu izražavanja iz Velike Britanijei redovni pravni savjetnik organizacije „Digital Freedom Fund“, u saradnji sa Stefanom Šljukićem, pravnim savjetnikom HRA.
HRA je zaključila da sve krivične postupke treba odmah obustaviti, i da tu odredbu ne treba primjenjivati, nego je ukinuti.
Na pitanje da li u ovim slučajevima ima elemenata kršenja ljudskih prava, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković kaže da se generalni zaključak o tome ne može izvući imajući u vidu da sloboda izražavanja ima svoje granice.
,,One su ustanovljene i domaćim pravom, ali još više međunarodnim standardima u kojima prednjače presude Evropskog suda za ljudska prava koje imaju primat u odnosu na nacionalno zakonodavstvo. Međutim svako ograničenje slobode govora mora se primijeniti restriktivno, odnosno svako miješanje u slobodu govora mora ispuniti određene uslove”, kaže on.
Bjeković dodaje da su društvene mreže i Internet najmanje kontrolisano područje u kojem se u izobilju koristi upravo ovakva vrsta izražavanja.
“Međutim, to ne smije biti povod da se zloupotrijebi kontrolna funkcija i onemogući sloboda govora, razmjena i distribucija informacija, sloboda saopštavanja informacija i ideja, javna debata o pitanjima od opšteg interesa i slično. Pri tome se moraju tolerisati i one ideje koje uznemiravaju, šokiraju, ponekad vrijeđaju korisnike takvih informacija. Kada su u pitanju objave na društvenim mrežama, pod pretpostavkom da ne sadrže ono što ne štiti ni Konvencija, ni domaće pravo, sve restriktivne mjere moraju biti primijenjene samo izuzetno i jedino ako su usmjerene protiv osnovnih vrijednosti i najviših vitalnih interesa jednog društva”, kaže on.
Naš sagovornik je jasan da je “politički govor, odnosno politička debata u svim oblicima posebno suptilna oblast koja traži najviše slobode i u kojem država ima najmanje prostora i osnova da je ograničava.”
Advokat Siniša Gazivoda kaže da imajući u vidu odredbe našeg krivičnog zakonodavstva, krivično djelo može biti izvršeno objavom određenog sadržaja na ovaj način.
,,Ono što u praksi srijećemo, izuzetno naglašeno u posljednje vrijeme, je hapšenje i procesuiranje zbog ovih radnji, ali i tzv. pozivanje radi prikupljanja obavještenja bez daljeg procesuiranja. Tako smo imali prilike da vidimo da se novinari i civilni aktivisti pozivaju od strane policije da referišu povodom natpisa za koje očigledno da se radi o ironiji ili sarkazmu. Takođe, imamo i više slučajeva čak i procesuiranja zbog krivičnog djela izazivanja panike, a da niko od nas građana, tu paniku nije primijetio”, kaže on.
Posebno je uočljivo, dodaje naš sagovornik, da kada pogledamo izvještaje o radu tužilaštva iz prethodnih godina, da su za to krivično djelo tužioci izuzetno rijetko ranije pokretali postupak, dok je od početka ove godine bilo više takvih slučajeva.
Na pitanje da li je u ovom slučajevima imajuću u vidu i praksu Evropskog suda, povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, ombudsman Siniša Bjeković kaže da sud temelji svoj stav u svakom konkretnom slučaju.
On dodaje da se na osnovu člana 8 Konvencije sloboda govora može ograničiti zbog interesa nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, radi sprječavanje nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanje otkrivanja obavještenja dobijenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.
,,Izvan toga nema opravdanja za ograničenje slobode govora. Ovdje bih dodao još jedan elemenat koji bi se mogao nazvati minimalni štetni efekat koji može proizvesti sloboda govora. Dakle, ako se radi o nečemu što ne udara u temelje navedenih interesa države i društva, onda se teško može reći da je ograničenje slobode govora opravdano”, kaže on.
Podsjeća da ograničenjima ne podliježu vrijednosni sudovi, već samo činjenice, bez obzira što i vrjednosni sudovi moraju imati utemeljenje u minimumu činjenica koje ih potkrepljuju.
“Krivičnopravna i prekršajnopravna zaštita mora se sprovoditi uz maksimalno poštovanje ovih principa i samo izuzetno biti korištena kao način ograničenja slobode govora. Pojedini primijeri u Crnoj Gori su pokazali da je pogrešno shvaćeno ovlašćenje države u kontroli slobode govora i iskreno se nadam da će sudovi korigovati ograničenja i postupke u nekim slučajevima za koje postupak teče, a koji su u najmanju ruku diskutabilni sa stanovišta primjene konvencijskih standarda”, kaže naš sagovornik.
Evropski standardi, podsjećaju naši sagovornici, pripisuju da postoje tri uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se država miješala – osnov u zakonu, svoj (legitimni) cilj i da je ono neophodno u demokratskom društvu. Strogo je zabranjeno pozivanje na nasilje, odnosno podsticanje nasilja, govor mržnje, rasizam, negacija Holokausta i zagovaranje, odnosno upućivanje na nacističku ideologiju.
Onlajn prostor, u kojem se nerijetko šire dezinformacije, uvrede i govor mržnje, nije uređen. Tek nedavno usvojenim Zakonom o medijima definisano je šta su onlajn mediji i propisana je obaveza da sat vremena od saznanja ili prijave mediji moraju obrisati sporni komentar.
Međutim, i dalje nam nedostaje adekvatan balans između pasivnog pristupa širenju spornog sadržaja i neprihvatljivog hapšenja.
autorka: Vesna Rajković Nenadić, novinarka
Ovaj članak je dio projekta koji Institut za medije spovodi uz podršku britanskog Ministarstva vanjskih poslova, posredstvom Britanske ambasade u Podgorici. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora i ni na koji način ne odražavaju stavove donatora projekta.
