Crna Gora je jedina država na Sredozemlju koja uvozi so. Najstarije preduzeće u Ulcinju, osnovano 1934. godine, i jedinstveni prostor u zaleđu Velike plaže su već dvije decenije sistematski devastirani, a do sada niko nije odgovarao zbog toga.
Iako je sve besplatno (i morska voda i sunce i vjetar), proizvodnja ulcinjskog bijelog zlata je, poručivalo se i sa državnih adresa – neodrživa. Čak su pojedini Vladini planeri govorili da proizvodnja na Solani devastira prirodnu okolinu!? Rezultat takvog odnosa prema ovom prekrasnom prostoru od 15,2 miliona kvadratnih metara je da je on postao slatkovodna baruština.
Da bi se ponovo vratio život, radnici i ptice na Solani prvi preduslov je ispunjen: zemljište Solane je u julu prošle godine, odlukom Vlade Crne Gore, proglašeno državnim. Drugi preduslov je da ona proizvodi slane kristale.
Na odluku da li je za Solanu plaćena tržišna cijena, čekalo se duže od jedne decenije. Fond zajedničkog ulaganja „Eurofond“, koji je kontrolisao kontroverzni biznismen Veselin Barović, platio je na berzi 2005. godine za kupovinu Solane (akcijama stare devizne štednje) oko 800.000 eura.
Dvije godine ranije, vrijednost ovog preduzeća je procijenjena na 110,3 miliona tadašnjih njemačkih maraka, što odgovara iznosu od oko 55 miliona eura.
Cijena na posljednjem 15. tenderu za prodaju tog preduzeća, koji je sredinom marta 2019. godine raspisao tadašnji stečajni upravnik Žarko Ostojić, bila je nešto preko 130 miliona eura. Nekoliko godina ranije, na prvom tenderu, cijena je iznosila gotovo dva puta više, odnosno 257,8 miliona. Dakle, preko 300 puta više nego što je kupljen većinski paket akcija!?
Iz Opštine Ulcinj tvrde da su napravili Plan upravljanja, koji su dostavili Vladi. Ranije su isticali da, dok se ne riješi pitanje vlasništva ova lokalna samouprava neće preuzeti upravljanje Solanom.
Hronologija agonije
Dolaskom Eurofonda na Solanu, prije dvije decenije, krenula je prava agonija te firme i njenih radnika, a država i njene institucije zdušno su pomagale tom fondu da realizuje svoj zacrtani scenario.
Da bi se dao zamah zamišljenim projektima na Solani, u “njenom dvorištu”, na Port Mileni, sagrađen je velelepni most u vrijednosti od čak 14 miliona eura. Naravno, parama iz državnog budžeta. Nakon toga Solani je oduzeta koncesija za proizvodnju soli.
Solani je 2014. godine ukinuta i struja zbog duga državnoj kompaniji, Elektroprivredi Crne Gore (EPCG), koji je iznosio 20.800 eura.
Prethodno su autori Prostornog plana Crne Gore, u samom finišu donošenja tog dokumenta 2008., a daleko od očiju javnosti, obavili prenamjenu prostora Solane, odnosno predvidjeli da se tu može sagraditi turističko naselje. Vlada i državni Parlament to su kasnije samo aminovali.
No, 2012. godine Skupština Crne Gore je usvojila odluku kojom je ulcinjskoj Solani vratila status zaštićenog područja, dok je četiri godine kasnije, nakon žalbe Eurofonda, Ustavni sud tu odluku proglasio neustavnom. U obrazloženju Ustavni sud je naveo da je državni parlament prekoračio svoja ovlašćenja, odnosno iz cijelog postupka isključio Vladu, koja, kako su istakli, po zakonu predlaže Prostorni plan, a Skupština ga donosi.
U međuvremenu, broj radnika na Solani se stalno smanjivao: od 450 (1995.) do 70 (2014.). Najčešći razlog osipanja radne snage su bile vrlo niske zarade, kao i loša atmosfera u kolektivu.
„So se proizvodila svake godine (osim 2002.), ali je menadžment bivao sve gladniji i sve manje novca opredjeljivao za zaposlene, a sve više za svoje (lične) potrebe. Takođe, menadžment se mijenjao, ali se princip poslovanja nije mijenjao. Vrlo je bilo tužno gledati gomile soli od kojih nemate koristi. Nijeste bili u mogućnosti ništa promijeniti, jer je menadžment bio vrlo blizak sa političkim strukturama na vlasti koji su, gle čuda, bili i članovi Odbora direktora zaduženi da kontrolišu poslovanje menadžmenta. Mnogi su se čudili kako tako dugotrajno nedomaćinsko poslovanje, tačnije teška krađa radnika i države, ne može da naškodi Solani“, svjedoči nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin-Saša Mitrović.
Prema njegovim riječima, najteži udarac Solana je doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, dodaje Mitrović.
Svi radnici Solane su 2014. godine otpušteni.
Planovi za betoniranje Solane
Vlada Crne Gore je u julu 2009. godine, od lokalne uprave preuzela obavezu da izradi Prostorno-urbanistički plan Ulcinja (PUP). Sve ostale opštine u Crnoj Gori su taj planski dokument samostalno radile, jer je to njihova izvorna nadležnost. Vlada je riješila da sačini i plati taj najvažniji plan za budućnost Ulcinja.
No, scenario betoniranja tog prostora nije uspio, prije svega zbog prepoznavanja njegovog značaja od strane Evropske komisije, Evropskog parlamenta, Savjeta Evrope, ambasada zapadnih država u Podgorici, te domaćih i međunarodnih ekoloških i drugih organizacija civilnog društva.
Kako u Ulcinju nije bilo spremnosti da se otvoreno aminuju planovi oko Solane, prešlo se na rezervnu varijantu, izradom Prostornog plana posebne namjene za obalno područje (PPPNOP). „Nacrt tog dokumenta predviđa zaštitu ovog lokaliteta i izgradnju komplementarnih turističkih sadržaja (posmatranja flore i faune i eko-rizort) na jednom manjem dijelu Solane, na kojem i sada postoji građevinsko područje površine oko svega šest hektara (od ukupno 1.500 ha koliko obuhvata cijela Solana), te nema ni govora o bilo kakvim velikim turističkim ili drugim kapacitetima u okviru lokaliteta Solane o kojima se u javnosti govori“, saopšteno je početkom 2016. godine iz Ministarstva održivog razvoja i turizma.
Dakle, želje za betoniranjem Solane su reducirane na “samo” 2,35 odsto njene ukupne površine, odnosno na 1.500 ležaja. Javnosti se to nevješto pokušalo predstaviti kao „Turistička zona van granica Solane“.
Istovremeno se godinama oklijevalo da se pokrene inicijativa da se Solana uvrsti na Ramsarsku listu zaštićenih močvarnih područja od međunarodnog značaja, iako je ispunjavala šest od devet uslova za upis na tu prestižnu listu. A da bi bila uvrštena, dovoljno je bilo da ispunjava samo jedan uslov.
Mogla je služiti tek kao simbol države – u inostranstvu. Vlada Crne Gore je na 15. Bijenalu arhitekture u Veneciji 2016. godine nastupala sa projektom “Solana Ulcinj”. „Solana je jedno od onih fantastičnih mjesta koje svojim postojanjem potvđuju simbiozu čovjeka i prirode i podsjećaju koliko je važno insistirati na ovoj vezi“, rekla je komesarka predstavljanja Crne Gore, arhitektica Dijana Vučinić navodeći da je „Solana u potpunosti ljudska tvorevina koja posjeduje jedinstveni biodiverzitet flore i faune na međunarodnom nivou i ima ključnu ulogu u globalnim kretanjima ptica“.
Berlin i evropske institucije u zaštiti Solane
U spašavanju jedinstvenog biodiverziteta Solane angažovali su se članovi diplomatskog kora, posebno tadašnja ambasadorka Savezne Republike Njemačke u Podgorici Gudrun Elizabet Štajnaker.
Upravo snažan pritisak iz Brisela i Strazbura, kao i opredjeljenje u Prostorno-urbanističkom planu Ulcinja, su u posljednjem trenutku spriječili scenario pretvaranja Solane u gradsko-građevinsko područje gdje bi nikli turistički kompleksi i golf-tereni.
Na početku 2014. činilo se da je ta brižljivo pripremljena operacija uspješno privedena kraju.
“Da li je rješenje da se napravi segmentacija te imovine? Da se jedan dio odvoji, urbanizuje, izmijeni plan, i to za jednu namjenu, a to je da se, po tom osnovu, u najkraćem roku namire potraživanja radnika i povjerilaca, a da naravno u segmentiranju ne bude ugrožen sam proces buduće proizvodnje soli”, pitao je tadašnji ministar finansija Radoje Žugić (DPS) u državnom Parlamentu. On već godinama obavlja funkciju guvernera Centralne banke .
Tadašnji stečajni upravnik Ognjen Jovović tvrdio je da “postoji realna mogućnost da se dio Solane stavi u funkciju na taj način”.
Svjesni da bi to bilo “zeleno svijetlo” da bageri uđu u taj prostor, poslanici opozicije koje je podržala članica vladajuće koalicije, Socijaldemokratska partija, odbacili su takva razmišljanja. Čitava priča je stoga morala biti vraćena na početak. Scenario da u neposrednom zaleđu Velike plaže nikne “novi Dubai” istopio se kao so u vodi.
Kako bi se prikrio neuspješan pokušaj ubijanja Solane, raspisan je Javni oglas za poslovnu-tehničku saradnju, dok prostorom “u cilju zaštite biodiverziteta” od 2015. godine upravlja Javno preduzeće “Nacionalni parkovi Crne Gore”.
Evropska komisija u svakom godišnjem izvještaju o napretku od 2015. ukazuje na probleme Solane i tražila njihovo rješavanje. Uz podršku EU izrađena je 2017. godine i Studija njene zaštite.
Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici lokalnog parlamenta u Ulcinju 24. juna 2019. godine proglašena zaštićenim područjem – Parkom prirode. Ministarstvo održivog razvoja i turizma kandidovalo je u julu 2019. godine Solanu za Ramsar područje. Dva mjeseca kasnije, ona je dospjela na listu močvara od svjetskog značaja.
Odnos prema Solani je bio ključni uslov Crnoj Gori da otvori izuzetno važno 27. poglavlje u pristupnim pregovorima sa EU, koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promjene.
Na prostoru Evrope ima oko 500 vrsta ptica, a više od polovine, uključujući flamingose i dalmatinske pelikane, je registrovano na Ulcinjskoj Solani. Zato je ona tako značajna u evropskim okvirima.
Odgovornih za devastaciju nema, prijave stoje u fijokama tužilaštva
Nakon posljednjeg pokušaja prodaje u martu 2019. godine nevladine organizacije MANS, Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Udruženje “Dr Martin Schneider-Jacoby Association” i Crnogorsko društvo ekologa podnijele su krivičnu prijavu protiv tadašnjeg stečajnog upravnika Žarka Ostojića, Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i odgovornih u Upravi za imovinu i Upravi za nekretnine zbog sumnje u zloupotrebu položaja.
Tvrdili su da je Ostojić raspisao poziv za prodaju državnog zemljišta na kojem je Solana imala pravo korišćenja samo dok je proizvodila so, te da državni organi nijesu popisali imovinu koja ulazi u stečajnu masu. Smatrali su da ovo ulcinjsko preduzeće nikada nije bilo vlasnik zemljišta i da u postupku privatizacije nije platilo tržišnu naknadu. Njihov jedini osnov zbog kog su polagali pravo na zemljište bila je eksploatacija soli koja se više ne obavlja, naveli su iz ovih organizacija.
Ostojić je kazao da Solana na zgradi i zemljištu ima trajno pravo korišćenja, te da to nije prepreka za prodaju.
MANS je i 2016. podnio Specijalnom državnom tužilaštvu krivične prijave zbog uzimanja kredita za čije obezbijeđenje je kao hipoteka bilo stavljeno zemljište Solane.
Ona je početkom naredne godine odbačena, jer je, kako su naveli iz Tužilaštva, nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja.
„Radi se o nekoliko kredita ukupne vrijednosti od 5,2 miliona eura, koji su uzeti kod Crnogorske komercijalne banke i Prve banke i za koje je kao kolateral stavljeno zemljište koje nije bilo u vlasništvu Solane, odnosno bilo je, a i danas je, vlasništvo države. Solana, odnosno tadašnji vlasnik Eurofond, imao je samo pravo korišćenja i samim tim ni u kom slučaju ta imovina nije mogla poslužiti kao kolateral za obezbjeđenje kredita“, rekao je direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac.
Ipak, nakon nekoliko mjeseci, Vrhovno državno tužilaštvo je opet otvorilo ovaj slučaj. Krivičnom prijavom terete se Žarko Ostojić, stečajni upravnik, odgovorna lica Uprave za imovinu Crne Gore, Uprave za nekretnine Crne Gore i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.
Osim VDT-u, MANS se zbog oglašene prodaje državne imovine obratio i Privrednom sudu Crne Gore, kome je poslao pritužbu protiv Ostojića, stečajnog upravnika Solane, i to zbog nezakonitog rada u stečajnom postupku.
Sa druge strane, početkom maja 2019. godine predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić je u dopisu MANS-u odgovorio da je „brižljivom ocjenom dostavljenih izjašnjenja“ ocijenio da je upravnik postupao u potpunosti u skladu sa zakonom.
Zbog sumnje da je počinio djelo zloupotrebe službenog položaja time što je omogućio upravniku Ostojiću da nastavi sa nezakonitim raspolaganjem državne imovine, NVO MANS sredinom maja 2019. godine podnosi i dopunu krivične prijave protiv predsjednika Privrednog suda – Blaža Jovanića.
On je uhapšen prošle godine i još je u pritvoru zbog sumnje da je 2015. formirao kriminalnu organizaciju, s ciljem da, koristeći funkciju predsjednika Privrednog suda i sudijsku funkciju, nezakonitim uvećanjem troškova stečajnog postupka pribavlja protivpravnu imovinsku korist za sebe i članove te kriminalne ekipe. U dokazima koji se provjeravaju u ovom predmetu Solana se ne pominje kao ni stečajni upravnici koje je ona mijenjala.
Inače, najveći broj naših čitalaca (oko 60 odsto), anketiranih po sistemu ECR, smatra da je za devastaciju ovog prostora najodgovornija Vlada Crne Gore, a svaki četvrti anketirani odgovornost vidi u lokalnoj samoupravi.
Istovremeno oko 40 odsto onih koji su učestvovali u anketi su uvjereni da je nesposobnost administracije ključni razlog što još nije formirano preduzeće koji bi upravljalo Solanom. Svaki peti ispitanik tvrdi da je u pitanju korupcija, dok po deset odsto smatraju da je u pitanju neodgovornost i partijsko nadgornjavanje.
Anketirani su gotovo jedinstveni u stavu da nadležni ne rade dovoljno na pokretanju proizvodnje soli. Međutim, na pitanje ko je trenutno vlasnik zemljišta na Solani najveći broj je odgovorio da su to Opština Ulcinj (45%) i Vlada Crne Gore (43%), zatim Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom (8%) i Eurofond (4%).
Nakon devastacije nada u oporavak
Dok se čeka(lo) na konačno rješavanje otvorenih pitanja, završen je proces devastacije pokretnih i nepokretnih stvari na Solani.
U staro željezo otišli su u avgustu 2020. godine dresine, šine i samohodni transporter, a potom i pakirnica, dva bagera, preostali vozni park, metalni stubovi za struju…
Bivši radnici tvrde da je pakirnica, koja je plaćena 1,2 miliona eura, bila nova i da nikada nije bila upotrijebljena!? Prodata je za oko 30 puta manje novaca nikšićkoj firmi „Centar za reciklažu.
Stečajni upravnik Solane Žarko Ostojić kazao je medijima da je sve što je prodato, bilo u skladu sa ranije objavljenim oglasom.
Još nije rasvijetljen nestanak mini bagera koji je Solani 2004. godine ustupila njemačka fondacija “Euronatur”. Ta mašina vrijedna 45.000 eura, trebalo je da se koristi za održavanje nasipa i staništa za ptice. Šest godina kasnije ona je, pisali su mediji, odnešena iz kruga Solane u nepoznatom pravcu i završila je raspadnuta u jednom servisu u Budvi!?
Lokalna samouprava je trebalo da preuzme upravljanje Solanom u avgustu 2020. godine, ali je odustala jer, kako je saopšteno, nijesu stvorene pravne pretpostavke da se uđe u taj posao, pa su Nacionalni parkovi Crne Gore i stečajna uprava sklapali godišnje anekse ugovora o zakupu tog preduzeća.
Ulcinjani se, ipak, nadaju da, uz podršku Vlade Crne Gore i međunarodnih organizacija i instutucija, dolaze bolji dani za to preduzeće koje je od osnivanja bila simbol modernog Ulcinja.
“Iako trenutno sliči ratnom Vukovaru, ona će opet izrasti kao feniks. Svi znamo da je Solana velika ekonomska, ekološka, turistička i kulturološka vrijednost Ulcinja i čitave države. Evropljani, sa pravom tvrde – i njihova. Stoga vjerujem da će ponovno pokretanje proizvodnje slanih kristala, odnosno obnova Solane označiti ekonomski preporod za Ulcinj i Crnu Goru”, kaže hroničar ovog grada Ismet Karamanaga.
Najveću podršku oporavku Solane daje već godinama civilni sektor. Tako su iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) saopštili da su u oktobru završeni radovi na sanaciji nasipa. “To znači da voda između bazena koje dijeli 6,6 km saniranih nasipa, više ne curi! U krajnjem to znači olakšano upravljanje vodama, a sve prema potrebama živog svijeta”, navode iz ove renomirane nevladine organizacije.
U svakom slučaju, od sredine 2022. godine odlukom Vlade država je vlasnik zemljišta na Solani, No, Upravni sud je poništio tu odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. O tome će ponovo odlučivati nova Vlada. Eurofond, kompanija u stečaju, korisnik je većine imovine tog preduzeća.
“Pozivam državu da riješi problem Solane i stečaja. Potraživanja radnika i dobavljača iznose oko 2,5 miliona, ostatak duga je prema državi. Da država ima volje, kao kod nekih drugih firmi, to je lako rješiv problem. Ali, niko ništa ne čini po tom pitanju pa čak ni Opština Ulcinj, od koje ne tražimo da riješi problem, nego samo da pomogne. Međutim, lokalne vlasti nijesu još formirale ni preduzeće koje bi upravljalo Solanom iako su se na to obavezale prije više od četiri godine Tim više što Solana sada ima status zaštićenog prirodnog područja”, dodaje Mitrović.
Mustafa Canka
* Projekat – Society Against Corruption in Montenegro – Project Partners: Balkan Investigative Reporting Network and Civic Alliance
