Pred nama je neobična knjiga. Neobična po mnogo čemu. Potrudiću se da ukratko prikažem tu neobičnost, uz utiske koje je na mene ostavila.
Obimom nije velika, svega sto šezdeset i pet stranica, sadržajem jeste i obimna i kapitalna. Njen autor, Mustafa Canka, na njemu svojstven i oproban način pisanja, sažeto prikazuje dva stoljeća i šta se deševalo u tim stoljećima, a ona su bila po mnogo čemu turbulentna, kao i mora po kojima se plovilo. Prikazao je gusarstvo, kao fenonmen, nešto što je u ta dva vijeka bilo posebno aktuelno, a što je još važnije, kao centar tog fenomena, te privredne grane, Canka prikazuje grad Ulcinj, koji je u to vrijeme važna tačka odakle gusarenje kreće. Centar iz kojeg kreću mnoge ekspedicije na mora, a one nijesu uvijek dobronamjerne. Cilj jeste transport roba, ali i pljačka i u tome nijesu ni malo sentimentalni. Naprotiv. Ta tačka, grad, republika, nalazi se između tada velikih sila: Turske, Venecije, Austrougarske i Rusije, koje i odobravaju i osporavaju ovu djelatnost, zavisno od interesa. Gusarenje je način života, u neku ruku moda, a nadasve potreba. Prosto, iznjedrilo ga je vrijeme i okolnosti, privredne, političke, životne.
Ulcinjski gusari krstare morima i oni su savršeno izvježbani, odlučni i hrabri, nezaustavljivi da dođu do plijena, stignu do cilja. Ulcinj ima i brodogradilište, gdje se grade brodovi za svoje i potrebe drugih. No, ako pogledamo unazad, daleko u istoriju, vidjećemo da ova djelatnost – hajde da je tako nazovemo, jer ona jeste djelatnost – ima daleku tradiciju, još u ilirsko vrijeme, kada su ilirski gusari bili strah i trepet na morima Jadrana i Mediterana, a to je vrijeme Agrona i Teute i drugih ilirskih kraljeva. Dakle, nije se slučajno pojavilo u Ulcinju. Prastari zov za morima i daljinama probudio se u jednom vremenu u nasljednicima prastarih ilirskih gusara pred kojima su i stari Rimljani bili nemoćni. Vremenu u kojima je Ulcinj, epicentar, republika, ili današnjim žargonom rečeno – lokalana uprava, koja je podanica Turske, ali živi autonomnim životom, sa upravom, običajima i pravilima funkcionisanja gradskog života, pisanim i nepisanim zakonima.
Na stranicama ove knjige oživljava istorija: brodovi i ljudi, događaji, mora… Vode se veliki i mali ratovi, ubijaju se ljudi, ništa neobično i ništa novo. Oživljavaju morski putevi, luke, vladari i dinastije. Oživljava Jadran i Mediteran. Flote i kapetani. Povelje i berati. Sultani, dizdari i reisi, predvodnici flota. Čuo sam potihi glas mornara, koji su nekada plovili morima, a čiji glasovi sa ovom knjigom čuju se u našoj memoriji.
Trebalo je znanja, a uz to talenta, dara i umijeća, što autor posjeduje, da bi se napisala ovakva knjiga – bervijar o gusarima i gusarenju, o gradu i životu u gradu, da bi progovrile činjenice, godine i datumi. Dok je čitate, slušate kako zbore ljudi koji su živjeli na kopnu i moru, u vremenima koja autor oživljava i preslikava činjenicama i riječima – jedinim alatom.
Canka je ovom knjigom otpečatio dva stoljeća, omogućio im da govore. Iako je mnogo činjenica, one pjevaju, imaju glas, prepliću se i stapaju u simfoniju, ponovo pronađeno vrijeme, život sami. A život traje, uprkos smrti i zaboravu. Pisana na način i u duhu francuskih analista, zagovornika totalne istorije, gdje sve govori i sve svjedoči, knjiga ima atmosferu.
Ovakva knjiga je trebala savremenoj istoriji, današnjici, vremenu u kom živimo. Treba nama. Vjerujem da se za nekim knjigama javi potreba, pa nastaju iz potrebe, zato su sugestivne, a ova knjiga je upravo takva, nastala iz potrebe vremena, radi uvezivanja kontinuiteta života i trajanja na našim južnim obalnim prostorima. Ona je dug kontinuitetu. I u svojim prethodnim knjigama ovaj autor je dao veliki doprinos, uvezujući događaje, one karike koje su nam potrebne radi popiranja naprijed. Ovakve knjige su potrbne istoriji, nauci, memoriji, u kojoj stoje mnoge crne rupe i praznine, koje treba popuniti. Cankin posao je veliki, rekao bih – to je misija, što sam i prije govorio. A misije se se moraju ispuniti. Ova je knjiga plod jedne takve misije.
Iako, kako sam naglasio, satkana od mnogo činjenica, čita se kao pitko štivo, kao roman, epopeja, a jeste epopeja duga dvjesta godina, kako i piše podnaslovu. Sve te godine imale su svoje događaje, obilježja i pečate, znakove u vremenu, pored puta. Canka je otpečatio stoljeća, epopeju, koja je tražila da progovori, zatomljena zaboravom. Oživljeli su stari pomorski putevi, rute kojima su išli, luke u koje su ulazili i odlazili.
Uz gusarenje ide i trgovina ljudima, u knjizi ima i posebno poglavlje o tome – Trgovina robovima. Svjedok tome je Trg robova u starom ulcinjskom gradu, gdje su robovi nekada kupovani i prodavani, a gdje se u ovdašnje vrijeme održava pjesnička manifestacija Kalimera poetike (Pjesnička kalimera), na kojoj sam jednom učestvovao, a drugi put predstavio dubrovačkog pjesnika Luka Paljetka, oba puta s osjećajem da u tom prostoru riječi dobiaju krila i slobodno lete na sve strane svijeta. Tu je i ona priča o Servantesovom boravku u ovom gradu, koja živi vjekovima.
Knjigu, pored uvoda, čini dvadeset poglavlja, sa rječnikom manje poznatih riječi i izraza na kraju i pregledom literature koja je autoru služila, a što se podrazumijeva – radi se o naučnoj knjizi. Knjiga obiluje pratećim materijalom, mapama i slikama brodova i portretima nekih ličnosti, a sve je to čini privlačnijom i preglednijom, daje joj atmosferu. Rijetke su knjige koje imaju atmosferu, ova je ima.
Evo citata kojim je autor završava, što je na fonu mojih zapažanja tokom čitanja, a glasi: “Iz svega toga saznajemo i osjećamo, kao iz morske školjke koju stavimo na uvo, snažnu i uzbudljivu jeku 200 godina duge gusarske epopeje koju su stvarali stanovnici ovog najstarijeg grada na Jadranu.”
I završiću s Fernanom Brodelom, bez citata iz njegovog “Mediterana” nije moguće zaokružiti priču o ovoj knjizi, a citat koji sam odabrao glasi: “Mediteran to stalno dokazuje pričom o sebi neprestano se oživljavajući. Svakako iz zadovoljstva, no ništa manje iz nužnosti. Ono što je jednom bilo ispunjava uslov da bude”, kaže Brodel. Knjiga Mustafa Canke pisana je u tom duhu.
I rečenica za sam kraj: Istorijska, gotovo pjesnička tvorevina, epopeja svakako!
(Miraš Martinović, Vijesti, Art, 7.12. 2024)
