Mislim da se u našim maslinjacima ove godine može očekivati dobra berba sudeći po plodovima na grani, ali su stari maslinari govorili da se zna da li je rodna godina, tek kada berba počne (Kur merr kacilen). To se odnosi na žuticu, koja nije bila rodna već dvije-tri godine. Jer introdukovane sorte obično nemaju alternativnu rodnost. I to je jedna od prednosti koju imaju u poređenju sa žuticom, koja daje, po mišljenju mnogih stručnjaka, ubjedljivo kvalitetnije ulje. I ja sam u to uvjeren.
Iako vremenski uslovi ove godine ne pogoduje maslininoj mušici (velika suša), iz Ministrastva poljoprivrede upozoravaju na njenu pojavu upravo u zoni Valdanosa. Od kad nema tretiranja iz zrakoplova teško je suzbiti ovu štetočinu koja i kada ne smanji prinos veoma utiče na kvalitet ulja. Nadajmo se dobroj godini”, kazao je u intervjuu Portalu Ul-info maslinar i poznati civilni aktivista Xhemal M. Peroviq.
Na naše pitanje da li smatra da bi novim izmjenama Zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju moglo doći do eksplozije gradnje u Maslinadi, on je naveo da je teško na njega odgovoriti. “Jednom sam za vaš portal rekao da je pohlepa ono što, nažalost, određuje dominantno budućnost ovoga grada. U najnegativnijem smislu, pa je ispravnije reći, oduzima perspektivnu budućnost pokoljenjima. Pohlepa nije samo kod investitora ili vlasnika koji u svemu vide samo brzu zaradu, ona je najpogubnija kod donosioca odluka i kod onih koji ne bi smjeli da žmure na negativne pojave i da zarad male korupcije unište jednu unikatnu kulturnu baštinu, koja zaslužuje najviši stepen zaštite, i ja sam uvjeren, status UNESKO baštine.
O Iskreno, osjećam grižu savjesti, što smo nedovoljno radili na tome da se svijest građana podigne na viši nivo i da nikome ni ne padne na pamet da se može graditi u takvom dragulju, u jedinstvenom spoju djelovanja ljudskih ruku i prirode. Te aktivnosti: sadnje, gradnje pristupnih puteva, suvomeđa, vodoizvorišta, su na tom području započete prije više od dvije hiljade godina (prema jednoj studiji Biotehničkog fakulteta, koju su, gle paradoksa, naručili Udruženja bivših vlasnika i Udruženje maslinara). Svjesniji dio društva, intelektualci, ljudi kojima je posao kreiranje strategija razvoja, razvojnih planova, pa i poznavaoci turističkih kretanja već sada znaju pogubnosti ovih izmjena Zakona, ali će toga postati svjesni svi, kada se taj dragulj nepovratno izgubi. E, tada će biti kasno. Upravo mi koji to znamo već sada, nijesmo uradili sve što treba da to objasnimo. Ima mnogo primjera u svijetu gdje su ovakva istorijska, kulturna, ekonomska i ekološka blaga devastirana, kao što ima i nebrojena po svijetu koja su sačuvana i danas su, rečeno jezikom “investitora”, mnogo isplativija za zajednicu i državu. Naročito isplativija od betona.
Portal Ul-info: Šta treba uraditi da bi maslinarstvo ovdje postalo pravi brend? Koja je budućnost ulcinjskog maslinarstva?
Peroviq: Treba uraditi puno. Kada se postavi kao cilj brendiranje tog tečnog zlata, prije svega treba izraditi strategiju. Sjećam se da je prije dvadesetak godina kod nas boravila jedna italijanska agencija za razvoj maslinarstva, koje je ozbiljno svhaćena samo od malog broja maslinara. A boravili su u Ulcinju tri godine. Održavali obuke i donirali savremeni mlin. Lokalna vlast je tu ispustila priliku da se ozbiljnije okrene Ulcinjskoj Maslinadi. Da stimuliše razvoj maslinarstva i ukaže na značaj primjene savremenih agrotehničkih mjera.
Za razliku od mnogih uzgojnijih kultura za koje važi pravilo da je kvalitet u vraćanju tradicionalnoj proizvodnji i obradi, kod maslina je suprotno: samo praćenje savremenih trendova u rezidbi (koja se prilagođava berbi i naročito osunčanosti svih grana), preko branja maslina a ne sakupljanja sa zemlje), procesa hladnog cijeđenja i najvažnije adekvatnog skladištenja i flaširanja. Nakon toga dolazi dobar marketing itd. U to treba utkati ljubav prema maslini, poštovanje za pretke koji su tu Maslinadu podizali i sačuvali…
Proces brendiranja sorte žutice (vajuk) je započet, ali je negdje zapelo. To nam samo dokazuje da nedovoljno poznajemo značaj brendiranja. Nije dovoljno da sa ponosom poklonimo prijatelju van Ulcinja, van Crne Gore jednu bocu našeg najboljeg ulja. Ulje kao brend Ulcinjske Maslinade bilo bi od višestruke koristi za sve vlasnike, izvozilo bi se i postiglo bi mnogo veću cijenu nego što ima danas.
A budućnost Ulcinjske Maslinade biće onakva kako je mi odaberemo i kako je zaslužujemo. Prema sadašnjim trendovima, loša.
Ali, u ime ljubavi prema Maslinadi, istorijskom nasljeđu i naročito u ime kvaliteta naših maslina sorte žutica i ulja te sorte, vrijedi se zalagati.
Portal Ul-info: Vi imate dobra iskustva sa oleoturizmom. Da li to može biti nova razvojna šansa Ulcinja?
Peroviq: Naravno. Ali tu treba postaviti stvari na pravo mjesto. Velika je razlika u novim plantažnim zasadima i u starim maslinadama (Valdanos, Kruče, Kolomza…).
Obje se mogu turistički valorizovati, ali na različite načine. Turistički eksperti bi vam to bolje objasnili. Posjeta Maslinadi bez betona, bez ograda i bodljikavih žica, bez asfalta… je jedinstven doživljaj. Ne samo pejzažni. Zamislite vodiča koji turistima objašnjava način kultivisanja, obrade, sakupljanja plodova vodeći računa da li su sa moje ili komšijske grane, jer nema granica, međa. Koji objašnjava recimo, jedinstveni socijalni elemenat objave datuma “raspuštanja” maslinade, kada onaj koji nema u vlasništvu svoje masline može da ubere u bilo čije i obezbjedi ukućanima maslinke i maslinovo ulje. U Maslinadi se, sada već možemo reći, “po predanju”, (jer malo ko pamti), boravilo tokom cijele godine: okopavalo, rezalo, opravljale suvomeđe, kaldrma. I tu su nastale legende o vilama, naša usmena proza i poezija…
U plantažnim zasadima je i po strategiji razvoja turizma u simbiozi sa poljoprivredom, dopuštena gradnja tzv. seoskih domaćinstava i objekata za degustaciju. I ne samo u maslinarskim kompleksima, već i u vinogradima i ostalim zasadima voća i povrća. Taj vid turizma, kao i turističke ture pješačkim stazama može itekako biti naša razvojna šansa.
Ali, šanse su da se iskoriste, a ne da se upropaste.
Ovaj intervju je nastao u okviru projekta Maslinarski turizam – nova niša turističke ponude, promocije i održivog razvoja Ulcinja, koji finansira Ministarstvo kulture i medija, iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove Ministarstva.
