Ulcinjski notari (javni bilježnici) se u istorijskim izvorima prvi put pominju 1261. godine.
Plata notara se pokrivala iz gradskih finansija, a to je kasnije, 1330. godine, uređeno Statutom opštine.
Notari koji su u Ulcinju obavljali ovu javnu funkciju bili su svještenici, magistri, opunomoćeni kraljevskim ovlašćenjima i »publicus imperiali auctoritate« iz ovog grada, ali i ljudi iz Padove, Ferrare i drugih krajeva u Italiji.