A u Limanu, tik pored zapadnih zidina Starog grada, pri nailasku juga ili promjene vremena, osjeća se karakrerističan miris uvelih algi i more promijeni boju u zelenu. Ulcinjane to uvijek podsjeti na neku nepogodu, obično zemljotres, jer je ta pojava naročito bila izražena u proljeće 1979. godine. Samo nekoliko sekundi nakon tog katastrofalnog potresa na površinu mora u Limanu je izbilo pravo sumporno vrelo, a more u zalivu je poprimilo zeleno-pepeljasti sjaj.
U Ulcinju je još živo predanje koje govori da je zapadno od Starog grada u zalivu Liman, izvirala divna zelena voda. Iznad izvora izrasla su sve do mora mnogobrojna stabla agava, palmi i drugog mediteranskog rastinja. Prema predanju, boja mora u sjenci tih mediteranskih biljaka oslikavala se u uvali kao sivozelena. Kupajući se u neobičnoj zelenoj boji Limana, žene su vremenom postajale ljepše i mladolike. Čak su i starije žene koje su ovdje dolazile da se kupaju, iscjelivale bolesti i postajale vitalne. Stoga je ovaj zaliv postao banja za sve žene grada i okoline. Hroničari navode da su žene iz uglednih vlastelinskih i bogatih porodica nerado prihvatale da se na ovom skučenom prostoru (plaža je široka nekoliko metara) miješaju sa ženama iz siromašnijih porodica. Zato je Liman postao liječiliste i kupalište samo za pripadnice ,,ljepšeg pola” iz familija plemića, dok su žene ili djevojke iz porodica plebeja odlazile da se kupaju i liječe u Pinješkom zalivu, odnosno na „Ženskoj plaži“.
