Selo Vukeljići u opštini Fojnica, na 54. kilometru od Sarajeva, živopisni krajolik sedefnozlatnih boja jeseni, rodno je mjesto novinara Salema Šehovića u kome je 2015. godine otvorio muzej i sahat kulu u ime zaštite bogate bosanske tradicije. Složićemo se, u vremenu napadne komercijalizacije i dobu konzumerizma, kada istinske vrijednosti gube nekadašnji značaj, Salemova ideja, čini kulturološka posvećenost zadobijaju širu pažnju, kakva i doliči i ovom muzeju i ovom čovjeku. U rodno selo i Salemov muzej, Amera Ramusovića, urednika Komune, i naše sarajevske prijatelje Zulfa Ahmetovića i Zija Ćatica, odvela je nedavna sarajevska Komunina promocija, časopisa zaštite tradicije i baštine Crne Gore, što potvrđuje staru istinu da ništa nije slučajno, ili da je tek malo slučajnosti.
Salem Šehović, novinar, erudita, intelektualac, baštinik tradicije, humanista, dobri komšija, Čovjek i domaćin, ime je onog ljepšeg svijeta u čijim duhovnim seharama su pohranjene vrijednosti jedne autentičnosti koju treba prenijeti i čuvati za neko novo vrijeme i nove baštinike tradicije. Takav Salemov nazor, daleko od komercijalnih interesa, potvrda je volje i duha čovjeka koji čuvanjem biljega prošlosti svoga naroda i svoje države, jasno širi spoznaje značaja očuvanja identiteta u današnjem globalnom društvu.
Sa mirisom patine i nostalgije, Salem je svoju muzejsku postavku tematski koncipirao u sedam soba. Da.
Tako smo i krenuli u putovanje kroz tamo neko daleko vrijeme, koje nam u novom ramu iskrsava tu pred nas.
To hodočašće kroz Salemov muzej znači obilazak – Bosanske sobe, Derviške sobe, Sobe sevdaha, Sobe knjige ili biblioteke, Musafirske sobe, Sobe velikana i Sobe sporta. Originalno, baš onako kao što je i Salem originalan. Takve ideje i prakse, je li, i dolaze samo od originalnih ljudi. Onaj ko se sreo sa Salemom zna dobro o kakvoj originalnosti je riječ. Pobijediti površnost, neinventivnost, obezduhovljenost, mržnju i sujetu vremena, na način kako to čini ovaj čovjek nameće nam se danas onako kantovski, kao moralni kategorički imperativ.
A iz sobe u sobu, iz svijeta u svijet. Svaki za sebe, najveći i naljepši, koji povezan i čine kosmogonijsku planetu vječnih tragova impozantnog bosanskog istorijsko-duhovnog nasljeđa.
Etnološka zbirka, stari alati, originalna dokumenta i fotografije, rijetke knjige, prvi primjerci, umjetnine, zapisi, arheološke zbirke, numizmatički rariteti…i sve redom iz muzealije u muzealiju koje vas tjeraju na pitanja koja odgonetaju taj eros smisla, u kojem se ukrštaju istorijske drame, životi, sudbine, izazovi koje Salem smješta, ne samo u muzej, već u kolektivno istorijsko–kulturološko biće i memoriju naroda iz kog je ponikao i kom na uzvišeni način posvećuje dimenzije neugaslog trajanja. Zbor i Muzej zorno i odgovorno o svim epohama tog traganja o trajanju. Otvorena knjiga vječnih slova.
I na trenutak učini se kao da je vrijeme u ovom Muzeju stalo, a vi putnik u vremenu namjeran da u svakom njegovom parčetu budete što duže. Rijetki osjećaji rijetkih mjesta. Salem, mjesto susreta ljudi i vremena. A u tim susretima Salema riječi i sjećanja vode do njegovih prijatelja u Crnoj Gori – Pavla Pepđonovića. Utemeljitelja prestižnog ulcinjskog Mundijala prijateljstva, Nedžada – Ljoške Hasanage, uglednog hotelijera i turističkog poslenika i mnogih drugih, kojima se rado u mislima i sjećanjima vraća, kao što se svi koji jednom posjete Muzej i sahat kulu u Vukeljićima, rado vraćaju Salemu Šehoviću.
Konačno, ova posjeta podsjetila nas je na divne mirise porodičnog doma, kulta domaćinskog dočeka za sinijom, kulta gosta i kulta uzvišene dobrodošle riječi.
Ostaje Salemov muzej kao svjedok vremena da svjedoči nekim budućim vremenima, kako je nekad bilo i kako se živjelo.
I vrlo važno, Salemov nauk o životu sa prirodom i u raskoši prirode divnih rodnihVukeljića, potvrda je nepremostivog jedinstva i sklada kojeg na svakom polju i primjeru ovaj originalni vrijedni čovjek istinski živi.
