Jedno od još uvijek živih svjedočanstava interkulturalizma, zajedništva i vjerske tolerancije na ovim prostorima su crkve sa dva oltara – pravoslavnim i katoličkim.
To je jedna od karakteristika Crnogorskog primorja, prostora gdje nikada nijesu postojale stroge vjerske linije razdvajanja i gdje nikada nije bilo vjerskog fanatizma kod nijedne konfesije.
Prije tri vijeka dvooltarnih crkava je bilo čak 17 na Crnogorskom primorju. Danas postoje dvije, crkva Sv. Tekle (sv. Ćekle) u i crkva sv. Petke, u Sutomoru, kod Bara.
Crkva sv. Tekle datira iz 14. stoljeća, a pripada tipu jednobrodnih grobljanskih objekata od pritesanog kamena. Pored ikonostasa i pravoslavne časne trpeze, u crkvi se u zapadnom traveju, prislonjen uz južni zid, nalazi i katolički oltar.
“To je definitivno najznačajnija dvooltarna crkva ne samo u Crnoj Gori nego na Balkanu, pa i šire, u kojoj izvanredno funkcioniše suživot dvije hrišćanske konfesije. Zanimljivo je da su je zajednički obnovili prije nešto više od 15 godina. Pet članova ‘Odbora za obnovu’ bili su pravoslavci, pet katolici. Konsultovali su i jednu i drugu Crkvu i zajednički obnovili i bogomolju i sve oko nje (prilaz, groblje). Ta crkva je pravi primjer kako može da se funkcioniše, ako se to zaista hoće”, kaže poznati barski publicista i novinar Željko Milović.
Redovni izvještaji barskih nadbiskupa sa kanoničnih vizitacija puni su primjera hrišćanskog suživota u praksi na ovom području. Tako arhibiskup Lazar Vladanji 1750. godine navodi da katolici posjećuju liturgije pravoslavnih, te se s njima i pričešćuju, pravoslavni slušaju katoličke mise, žene se i udaju međusobno, a litije i procesije su im zajedničke. Vladanji dalje ističe da se dešava da, kad umre pravoslavac, zovu katoličkog svještenika, i obrnuto.
U Baru su, inače, katolički i pravoslavni vjernici na svoju inicijativu gradili crkve sa dva oltara ili sa jednim zajedničkim, dok su u Boki Kotorskoj dva oltara postavljana na predlog vlasti.
Dvooltarne crkve su, dakle, jedna od važnijih karakteristika Crnogorskog primorja i govore o visokom stepenu vjerske tolerancije i stabilnim međukonfesionalnim odnosima. One su najbolji proizvod prožimanja velikih religija na ovom malom prostoru koji je istorijski uvijek bio na razmeđi katoličanstva i pravoslavlja.
Prema riječima istoričara Ivana Jovovića, narodni ekumenizam na ovom prostoru ima svoje ishodište u krvnim vezama, kumstvima, pobratimstvima i dobrosusjedstvu, a važnu ulogu u svemu tome imao je i domicilni kler.
(Ovaj tekst je nastao u okviru projekta promocije interkulturalizma u Ulcinju i Baru, koji finansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija (MJUDDM), iz Fonda za podsticanje medijskog pluralizma i raznovrsnosti medija. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove MJUDDM.)
